Obama traži 110 milijardi dolara za Afganistan

Američki predsjednik Barack Obama je danas, u okviru svog plana budžeta za 2012. godinu, predložio 110 milijardi dolara troškova za Afganistan, što pokazuje da još nema značajne promjene u američkim ratnim naporima u toj zemlji, uprkos zahtjevima u SAD za veću kontrolu troškova.

Obama takođe traži da Kongres odobri 16 milijardi dolara troškova za Irak, što je značajno manje u odnosu na prethodne godine, pošto su se ljetos posljednje borbene jedinice vojske SAD povukle iz te zemlje.

U Iraku i dalje ostaje oko 50.000 američkih vojnika na poslovima, kako se ističe, u misiji "savjetovanja i pomaganja".

Ukupni ratni troškovi u prethodne dvije fiskalne godine dostizali su oko 160 milijardi dolara.

Američki Kongres je od 2001. godine za rat u Afganistanu odobrio 335 milijardi dolara, a od 2003. više od 750 milijardi za Irak. Prethodna fiskalna godina, koja je završena 30. septembra 2010., bila je prva u kojoj je na rat u Afganistanu potrošeno više nego na rat u Iraku - 72 prema 65 milijardi, javlja Tanjug.

Kasnije je Obama dobio još 33 milijarde zbog troškova za dodatnih 30.000 vojnika poslatih u Afganistan početkom prošle godine.

Obama je u novom budžetu predvidio 47 milijardi dolara za Američku agenciju za međunardoni razvoj (USAID).

Republikanci, koji od novembra prošle godine imaju većinu u Predstavničkom domu, traže da se preispitaju troškovi angažmana u inostranstvu, u okviru ukupnih mjera kontrole izdataka federalne države.

Prijedlog budžeta za 2012. godinu fokusirao se na neke prioritete Obamine administracije, kao što su globalne inicijative za bezbjednost lijekova i hrane, dok je kresana direktna pomoć za više zemalja i regionalih organizaciija.

U Afganistanu je najavljeno da će ove godine početi povlačenje prvih od ukupno oko 100.000 američkih vojnika. Budžetski troškovi tog rata uglavnom se odnose na izdatke za vojsku, 107 milijardi, zatim 2,2 milijarde koje će potrošiti State department na svojim programima pomoći, dok 1,1 milijarda ide pakistanskoj armiji za borbu protiv ekstremista duž granice sa Afganistanom.

Američki ratni troškovi u Afganistanu i Iraku dostigli su vrhunac u fiskalnoj 2008. godini, posljednjoj godini mandata predsjednika George Busha, kada je za te svrhe izdvojeno 185 milijardi dolara.

Njemački Političar CDU-a želi šerijatske propise za financijsko tržište

Njemački Političar CDU-a želi šerijatske propise za financijsko tržište
Njemačka bi se trebala više orijentisati ka islamskim financijskim propisima, kaže jedan ekonomski stručnjak CDU-a. "Jer smrtni grijeh pohlepe je nevjerovatno naštetio našem financijskom tržištu," reče političar.

"Njemačka treba učiti od islamskih financijskih propisa" kaže Reinhard Loffler, ekonomsko politički govornik CDU frakcije iz Baden-Wurttemberga. Nasuprot zapadnom, ekonomskom svijetu "šerijatsko-usklađeni sistem uključujući zabranu kamate i stroga etička pravila je kod derivata i poslova s robom u velikoj mjeri prevazišla krizu" rekao je Loffler internet portalu "evangelisch.de"

Loffler daje prednost vrijednostima islamskih banaka: "Jedna islamska banka ne kupuje ništa što u stvarnosti ne postoji. Špekulacije nekretnina u SAD-u, koje su važile za uzrok krize, uopšte nisu trebale postojati po pravilima islamskih financija. I rad sa vrijedonosnim hartijama bez stvarne protuvrijednosti je zabranjeno - kao bilo koje igre na sreću."

Loffler ne želi ni u kom slučaju da zabrani rad sa alkoholom i svinjskim mesom kako ih obuhvataju islamska financijska pravila: "Ne želim ukinuti naš sistem nego ga dopuniti asortimanom roba islamskih finacija." Kao primjer navodi njemačku banku (ona nudi šerijatsko-usklađene usluge u inozemstvu), Saksoniju (Saksonija je jednom položila jednu islamsku obveznicu), i Mercedes (proizvođač auta nudi "islamski lizing" i otvorio je u Mannheimu jednu islamsku privatnu banku).

Loffler navodi da je zabrana kamate trajala i u kršćanstvu preko 2000 godina. Luther iz evangelističke crkve je bio odlučni kritičar kamate. I katolička crkva se do 1918. držala toga da "ugovor o zajmu ne opravdava dobit".

On smatra da je aktuelna financijska kriza malo naštetila islamskim bankama. Loffler smatra da je sekularni financijski sistem ispravan. Ali to ne znači da etika mora da bude izbačena iz njega: "Tu se možemo osvrnuti i na sopstvene religiozne korijene. Jer je smrtni grijeh pohlepa nevjerovatno naštetila našem financijskom tržištu - prije svega naravno malim ljudima."

www.dzemat-sabah.com

Mevlud-novotarija na koju je upozorio šerijet

Hvala Allahu koji je poslao Svoga Poslanika sa uputom i vjerom istine kako bi je uzdigao iznad svih vjera pa makar to bilo krivo nevjernicima.
Donosimo salavat i selam na Allahova roba i Poslanika Muhammeda, koji je srušio širk i otklonio zabludu a uzdigao istinu i poziva njemu, sallallahu alejhi ve sellem. A zatim:
Doista je najbolji govor Allahova Knjiga, a najbolja uputa uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a najgore stvari su uvedene stvari, a svaka uvedena stvar je novotarija, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru.
Cijenjeni čitaoče, koja je to novotarija na koju je upozorio šerijat i opisao je zabludom?
Novotarija ili bid'at u jeziku je inovacija, a u šerijatskoj terminologiji:
'Izmišljen način ili put u vjeri koja je suprotna šerijatu'. Dakle, novotarija je sve ono što je suprotno sunnetu.

Šerijatski tekstovi po pitanju novotarije
1 – Od El Irbad ibn Sarije, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: 'Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: (Ko poživi od vas nakon mene vidjeće mnogobrojna razilaženja. Tada se držite moga sunneta i sunneta pravednih halifa, čvrsto se držite, a čuvajte se uvedenih stvari, jer, doista, svaka novotarija je zabluda)'. Hadis bilježi Ahmed, Et Tirmizi, Ibn Madže, Ed Darimi, El Hakim i vjerodostojnim ga ocjenjuje el Albani.
2 – Od Džabira ibn Abdullaha, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: 'Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: (Onaj koga Allah uputi, niko ga u zabludu odvesti neće, a onaj koga On u zabludi ostavi, niko ga uputiti ne može. Najbolji govor je Allahova Knjiga, azze ve dželle, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve selelm. Najgore stvari su uvedene stvari, a svaka uvedena stvar je novotarija)'. Hadis bilježi Muslim i el Bejheki, a kod njega i kod En Nesaija sa vjerodostojnim lancem prenosilaca: (Svaka zabluda vodi u vatru).
3 – Od Aiše, radijellahu anha, se prenosi da je rekla: 'Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: (Ko uvede nešto novo u ovu našu stvar (vjeru) što nije od nje, neće se prihvatiti)'. Muttefekun alejhi, a u rivajtu kod Muslima: (Ko uradi djelo koje nije od naše stvari, neće se prihvatiti) tj. odbija se.
Rekao je Ibn Hadžer, rahimehullahi, komentarišući riječi (Svaka novotarija je zabluda): 'Ova rečenica je šerijatsko pravilo, dakle, svaka novotarija je zabluda i nije od šerijata, zato što je šerijat u cijelosti uputa. A što se tiče hadisa od Aiše, radijellahu anha, on je od konciznosti ili jezgrovitosti govora Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i taj hadis je, u biti, mjerilo vanjskih djela, a djelo novotara se odbija i ne prihvata, a učenjaci po tom pitanju imaju dva govora, prvi: da se njegova djela ne primaju i drugi: da je novotar odbio Allahovu naredbu, jer se je postavio na položaj gdje se suprostavlja Allahu, pa propisao u vjeri nešto što Allah nije dozvolio'.

Govor ashaba, radijellahu anhum, po pitanju novotarije
Rekao je Abdullah ibn Mes'ud, radijellahu anhu: 'Slijedite a ne uvodite, jer vam je dovoljno ono što imate'. Predaju bilježi Et Taberani i Ed Darimi sa ispravnim lancem prenosilaca.
Rekao je Abdullah ibn Omer, radijellahu anhuma: 'Svaka novotarija je zabluda, pa makar je ljudi vidjeli lijepom'. Predaju bilježi Ed Darimi sa ispravnim lancem prenosilaca.
Jednom prilikom je Ibn Mes'ud, radijellahu anhu, vidio ljude kako sjede u mesdžidu i kod svakog od njih kamenčići, a među njima je bio jedan koji bi govorio: 'Recite Allahu ekber! 100 puta' pa bi ga poslušali, zatim bi rekao: 'Recite La ilahe illallah! 100 puta' pa bi ga poslušali, 'recite: Subhanallah 100! puta' pa bi uradili. Tada je rekao Ibn Mes'ud, radijellahu anhu: 'Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi ste ili na boljoj uputi od upute Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili ste otvorili sebi vrata zablude'. 'Mi smo željeli samo hajr' – rekli su. 'A koliko je onih koji žele hajr ali ga ne urade' – dodao je Ibn Mes'ud, radijellahu anhu. Predaju bilježi Ed Darimi i Ebu Ne'im sa ispravnim lancem prenosilaca.

Učenjaci iz prijašnjih generacija o novotariji
Rekao je Imam Malik: (Ko uvede u Islamu novotariju koju on vidi lijepom, takav priziva da je Muhammed iznevjerio poslanicu jer Allah Uzvišeni kaže: 'Danas sam vam vašu vjeru usavršio, i blagodat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjerom', pa ono što tada nije bilo od vjere, ne može biti danas vjerom).
Rekao je Imam Šafija: (Ko ocijeni nešto lijepim, dao je propis).
Rekao je Imam Ahmed, rahimehullah: 'Temelji sunneta kod nas su uzimanje onog na čemu su bili ashabi Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sljeđenje istih i ostavljanje novotarija, a svaka novotarija je zabluda'.

Opasnost novotarije
1 – Djelo novotara se odbija i ne prihvata.
2 – Spriječen je od pokajanja sve dok ustraje na svojoj novotariji.
3 – Neće piti sa vrela Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
4 – Novotar snosi grijeh za svoju novotariju i grijehe svih onih koji ga sljede do Kijametskog dana.
5 – Novotar je proklet.
6 – Novotar svojom novotarijom je sve dalji od Allah Uzvišenog.
7 – Novotarija umrtvljuje sunnet i mjenja vjeru.
8 – Novotarija je razlog propasti.
9 – Novotarija je glasnik kufra i nevjerstva.
10 – Novotarija otvara vrata razlaza koji nije izgrađen na dokazima nego na strastima.
11 – Nedavanje dovoljne pažnje stvarima novotarije vodi u grijšenje i nepokornost Allahu Uzvišenom.

Sumnje onih koji dozvoljavaju novotarije i odgovor na njih
1 – 'Ono što muslimani vide dobrim, to je kod Allaha dobro, a što muslimani ocijene lošim to je kod Allaha loše'.
Kao prvo, ovaj hadis nije ispravan sa strane da je govor Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je govor Ibn Mes'uda, radijellahu anhu, a govor Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ne odbija govorom ashaba. A kada bi smo predpostavili da je predaja ispravna, onda nosi značenje da ono što svi muslimani vide dobrim, da je i kod Allaha dobro i lijepo, pa tako biva idžmaom tj. koncenzusom a koncenzus je dokaz, a oni koji smatraju novotariju lijepom nemaju dokaza. Koncenzus u terminologiji Usuli fikha jeste koncenzus učenjaka u jednom vremenu, a ne njihovih sljedbenika i u to nema sumnje, kao što je jasno da skoro svi koji rade novotarije bivaju od običnih ljudi, sljdbenika a ne učenjaka.
2 – Riječi Omera, radijellahu anhu: (Lijepa li je novotarija ova).
Ovaj govor je vezan za teraviju, a teravija je sunnet. Treba da se zna da je Omer uspostavio džemat na teraviji nakon što ga je ostavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bojeći se da ne postane vadžibom, a Omer je kazao poznatu rečenicu misleći na novotariju u jeziku tj. inovaciju, jer džemat nije postojao za vrijeme Ebu Bekra, radijellahu anhu, ili je Omer, nakon što je osvjetlio mesdžid, pa se narod sakupio, vidio da je to nešto novo tj. osvjetljavanje, pa je rekao: (Lijepa li je novotarija ova). Također, Omer je od pravednih halifa, i njegov se govor uzima za dokaz sve dok se ne suprostavlja tekstu.
3 – Pogrešno shvatanje hadisa u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kaže: (Ko postakne u Islamu na sunnet, imaće za to nagradu kao i nagradu onih koji ga slijede u tome bez da se umanji njihova nagrada)
Ovaj hadis ima svoju priču. Jedne prilike, ljudi iz naroda Mudar su došli kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bili su goli i bosi. Nakon što ih je vidio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, problijedilo mu je lice zbog onog što je vidio od siromaštva. Zatim je naredio Bilalu, pa je proučio ezan i ikamet, pa su klanjali, a nakon toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem održao hutbu u kojoj je ljude podsticao na sadaku, pa je došao jedan od ashaba, kojem je ruka jedva nosila ono što ima kod sebe od sadake, pa ju je stavio ispred Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su onda i drugi se poveli za njim, sve dok nisu skupili puno hrane i odjeće, pa je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: (Ko postakne u Islamu na sunnet....), a sunnet koji je on uspostavio jest djeljenje sadake u neimaštini a nije on taj koji je uveo sunnet sadake u osnovi.
4 – 'Urf ili običaj
To je ono na čemu je većina ljudi od novotarija, jer su to njihovi običaji koje su uzeli od svojih očeva, i to je razlog zašto su mušrici negirali i odbacivali istinu, a običaj u Islamu nije dokaz, (Mi smo, doista, našli naše očeve na tome, i mi ćemo njih, uistinu, u tome sljediti) – Ez Zuhruf, 23.
Ali, džemat – čiji je pomen došao u hadisima – nije većina, nego je džemat ono što se ne podudara sa sunnetom, pa makar i bili malobrojni. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: (Islam je počeo sa garibima i vratiće se sa garibima kao što je i počeo, pa blago se njima).
Kaže Abdullah ibn Mes'ud, radijellahu anhu: 'Džemat je skupina koja je na istini, pa makar bio sam'.

Od razloga uvođenja novotarija:
1 – Džehl i ne znanje o sunnetu i terminologiji hadisa, jer tako novotari ne prave razliku između ispravnih i slabih hadisa, pa tako možemo naći kod njih ogroman broj slabih i izmišljenih hadisa kao što je novotarija Svjetlo Muhammedovo koja za osnovu ima izmišljeni hadis ( Prvo što je Allah stvorio jeste svjetlo tvoga Poslanika), kao i novotarija stvaranja svih stvorenja radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koja za osnovu ima lažni ili apokrifni hadis (Da te nema, da te nema, ništa stvorio ne bih).
Ali, onaj koji je izmišljao hadis, zaboravio je činjenicu da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi bio uopće poslan da nema stvorenja, jer kaže Allah Uzvišeni: (I Mi tebe nismo poslali osim kao milost svjetovima) El Enbija, 107.
2 – Uzimanjem ljudi neznalica da daju fetve i podučavaju i govore o Allahovoj vjeri bez znanja.
3 – Običaji na koje ne upućuje šerijat niti ih priznaje razum kao što je novotarija mevluda.
4 – Uvjerenje bezgrešnosti imama kao i davanje stepena svetosti šejhovima koja je blizu stepena poslanstva.
5 – Sljeđenje mutešabih – ne tako jasnih – ajeta i hadisa i nevraćanje istih učenjacima.
Mevlud;

Prvi koji su izmislili i uveli novotariju mevluda jesu halife fatimije u četvrtom stoljeću u Kairu. Fatimije su od Ubejdija i nemaju nikakve rodbinske veze sa Fatimom, radijellahu anha. Fatimije su zindici i otpadnici, vanjštinom su rafidije – šije - a u nutrini su kjafiri. Izmislili su šest mevluda: mevlud Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mevlud Alije, radijellahu anhu, mevlud Fatime, radijellahu anha, mevlud Hasana i Husejna, radijellahu anhuma, mevlud halife el Hadira.
Svi mevludi su bili otklonjenji iz prakse za vrijeme El Efdal ibn Emir el Džejjuš, zatim su vraćeni za vrijeme El Amir bi Ahkamillah el Fatimi 524 h.g. a ljudi su skoro sve bili zaboravili.
Prvi koje uveo mevlud u Medini jeste Irbil el Melik el Muzaffer Ebu Seid Kukburi u sedmom stoljeću, čija se praksa primjenjuje sve do današnjih dana.
Ovi mevludi nisu bili praksa prijašnjih dobrih generacija, prva tri stoljeća, niti praksa četvorice imama, nego su ih uveli i inovirali zindici i neznalice nakon toga.
Mevlud je novotarija u Allahovoj vjeri, i nikada nećeš naći mušrika a da mu odnos do Allaha nije ispravan, niti ćeš naći novotara a da mu odnos do sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem nije ispravan.
Rekao je šejh Salih el Fevzan, hafizahullah: 'Od stvari koje su ljudi uveli od novotarija jeste mevlud kao uspomena na rođenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu Rebiul evvel, a oni se po pitanju ove novotarije dijele na nekoliko vrsta:
1 – Neki od njih to smatraju sijelom gdje se pročita priča o mevludu, gdje se održi kakva hutba ili otpjevaju ilahije za tu priliku.
2 – Neki od njih pripremaju hranu i slatkiše i druge stvari kako bi to dali onom ko prisustvuje.
3 – Neki mevlude održavaju u mesdžidima a neki u kućama.
4 – Neki od njih pored pomenutog, učini mevlud sijelom koji se sastoji od haram stvari kao što je mješanje muškaraca i žena, muzika i ples, ili stvari koje su širk kao traženje pomoći od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovo dozivanje, traženje pomoći u ratu protiv neprijatelja i slično.
I sve to, sa svim vrstama i oblicima i različitim nijetima, nema sumnje, da je novotarija, haram i uvedeno u vjeru nakon prva tri stoljeća.
Ono što dolikuje muslimanu jeste da oživljava sunnete i da umrtvljuje novotarije, te da ne radi nikakvo djelo sve dok ne sazna Allahov propis o njemu'.

Oni koji dozvoljavaju novotariju mevluda se vežu za šubhe koje su slabije od paukove mreže. Te šubhe i sumnje se mogu sabrati u sljedeće:
1 – Smatraju da je to veličanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Odgovor je da veličanje biva samo u njegovom sljeđenju, slušajući naredbe, kloneći se zabrana, a veličanje ne biva novotarijama i griješenjem, a mevlud je od ovog drugog, jer je to grijeh. Ljudi koji su najviše poštivali i cijenili Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, su bili ashabi, kao što je rekao Urve ibn Mes'ud kurejšijama: 'O narode! Tako mi Allaha, išao sam kod cezara, kraljeva i vladara, ali nisam vidio ni jednog vladara da ga čuvaju njegovi drugovi kao što čuvaju i veličaju ashabi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Tako mi Allaha, obaraju pogled kod njega iz poštovanja prema njemu'. I uz sve to, ashabi nisu učinili dan njegova rođenja danom za slavlje i iskupljanje, a da je bilo propisano ne bi to ostavljali, a i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nije proslavljao svoj rođendan.
2 – Uzimaju za dokaz da je to djelo većine ljudi u većini zemalja
Odgovor je da je dokaz ono što dođe od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ono što je došlo od njega jeste zabrana da se uvode novotarije općenito, a mevlud je od novotarija.
A djelo ljudi kada se suprostavi dokazu nemože biti argumentom, pa makar bili mnogobrojni. Kaže Allah: (A ako budeš pokoran većini onih koji su na zemlji, skrenuće te sa Allahova Puta) El Enam, 116.
Uz sve to, postoji u svakom vremenu onaj ko negira i poriče ovu novotariju i pojašnjava njenu nevažnost, a onaj ko nastavi da je radi nakon što mu se pojasni istina, nema dokaza niti argumenta.
Svi učenjaci Ehli sunneta su porekli i zabranili ovo novotariju a od velikana: šejhul – islam Ibn Tejmijje, Imam Eš Šatibi, Ibn el Hadždž, Eš Šejh Tadžuddin Ali ibn Umer el Luhmi, Eš Šejh Muhammed Bešir es Sehsevani el Hindi, Es Sejjid Muhammed Rešid Rida, Eš Šejh Muhammed ibn Ibrahim Alu Šejh, Eš Šejh Abdul-Aziz ibn Baz i drugi koji ne prestaju da negiraju ovu novotariju i pojašnjavaju njen propis svake godine gdje se pune stranice novina i magazina, u vremenima kada se uspostavlja ova novotarija.
3 – Kažu: U mevludu je oživljavanje uspomene na rođenje Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Odgovor na to je da oživljavanje uspomene biva onim što je propisano od njegova pomena u ezanu i ikametu, hutbama i salevatima na tešehhudu, donošenje salata i čitanjem njegova sunneta, sljeđenjem onog što je došao s njim od šerijata, i to je ono što se stalno može radili, svaki dan i noć, a ne jednom u godini.
4 – Kažu: Mevlud je uveo vladar, pravedni i koji je imao znanje, koji je time htio da se približi Allahu!
Odgovor na to je da se novotarija ne prima ni od koga, a lijep nijet ne dozvoljava loše djelo, a to što je bio alim i pravedan, ne znači da je bio bezgriješan.
5 – Kažu: Mevlud je od lijepih novotarija, jer je sazdan na zahvaljivanju Allahu na postojanju Poslanika!
U odgovoru kažemo da u novotarijama nema ništa lijepo, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Ko uvede u ovu našu stvar nešto što nije od nje, to se odbija'. Također, može se dati za odgovor: Zašto su ljudi zakasnili sa tom zahvalom – shodno njihovom govoru – sve do šestog stoljeća, tako da nisu zahlavljivali ni prve generacije od ashaba i tabi'ina, a oni su ti koji su najviše voljeli Poslanika, sallallahu alehi ve sellem, i oni su ti koji najviše žude da čine ono što je hajr i da se zahvaljuju Allahu, pa dali je od razuma da kažemo da onaj ko je uveo ovu novotariju da je više Allahu bio zahvalan od ashaba i tabi'ina? Nikako i nikada!!!
6 – Kažu: Mevlud je sazdan na ljubavi prema Allahovom Poslaniku, a ispoljavanje ljubavi prema njemu je propisano!
Odgovor: Nema sumnje da je ljubav prema njemu vadžib svakom muslimanu, da mora biti veća od ljubavi prema samom sebi, djetetu i roditljelju i svim muslimanima, sallallahu alejhi ve sellem. No, međutim, to ne znači da možemo uvoditi novotarije i ono što Allah nije propisao, nego ljubav prema njemu iziskuje njegovu pokornost i sljeđenje, i to je najbolji način da se iskaže ljubav, kao što je rečeno:
Da je tvoja ljubav bila iskrena bio bi mu pokoran
Jer je onaj ko voli voljenom pokoran
Dakle, ljubav prema njemu biva u oživljavanju sunneta, sljeđenjem istog, izbjegavanjem onoga što se suprostavlja sunnnetu u riječima i djelima, a nema sumnje da sve što se suprostavi sunntu biva novotarijom, koja je pokuđena i jasni grijeh, a od toga je i mevlud, jer je on novotarija.
Lijep nijet i namjera nemogu učiniti novotariju halalom, jer je cijela vjera sagrađena na dva temelja: iskrenost i sljeđenje. Kaže Allah: (A onaj ko se pokori, svojim licem Allahu, i još je dobročinitelj, njemu pripada nagrada kod Gospodara njegova, i straha neće osjećati niti će za čim tugovati) El Bekare, 112.
Pokornost i okretanje lica jeste iskrenost, a dobročinstvo jeste sljeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem i njegova sunneta.
Neustanovljenost mevluda u šerijatu se ogleda kroz nekoliko tački:
1 – Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao u Medinu gdje su medinjani imali svoje praznike, sve ih je ukinuo iz prakse, pa je rekao: (Naš praznik, sljedbenika Islama jeste kurbanski i ramazanski bajram).
2 – Tekstovi šerijata zabranjuju novotarije i opisuju je kao zabludu, 'a svaka novotarija je zabluda'.
3 – Zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukinuo praznike iz džahilijjeta.
4 – Mevlud je od novotarija Rafidija – Šija, novotara koji su neprijatelji Islama, graditelji mauzoleja i kubbeta, kao i graditelji mesdžida na kaburovima.
5 – Niko do prijašnjih generacija to nije radio iako su bili potpunijeg imana i bolje su razumjevali tekstove Kur'ana i Sunneta, a svaka stvar koja se uzme da je vjera a nije od znanja prijašnjih genracija, to nije vjera, nego je uvedena novotarija.
Oni koji drže do mevluda:
1 – Grupa koja imaju za cilj širenje novotarija. To je grupa koja je čista od znanja i hajra i dobrote, nego je poznata po manjkavosti u sunnetu, prisustvovanju džemata i pokornostima. To je grupa koja je aktivna kada su samo novotarije u pitanju, šta više, koji i dalje ustraju na novotariji i onda kada im se pojasni istina.
2 – To su neznalice od običnog svijeta koji su uvjerenja da je mevlud ibadet propisan u vjeri, koji slijede one koji ih vode do propasti.
3 – Ljudi čiji je cilj upražnjavanje strasti u onom što nađu na mevludskim skupovima od jela, pića i mješanja sa ženama i slično tom.
Rekao je Eš Šejh Salih el Fevzan: (Rezime svega jeste to da je mevlud sa svojim vrstama i oblicima novotarija koja se negira, novotarija koja mora biti zabranjena od strane muslimana kao i ostale novotarije. Obaveza je na muslimanima da se zanimaju oživljavanjem sunneta, te da ne budu zavedeni onima koji propagiraju i brane novotarije, jer cilj te skupine je oživljavanje novotarija a ne oživljavanje sunneta, šta više, ne drže do sunneta uopće, a onaj koje takvog opisa nije dozvoljeno da se slijedi i da se uzima za uzor, pa makar i bili većina ljudi, jer se slijedi samo ono što je bilo na putu sunneta od dobrih generacija i njihovih sljedbenika pa makar bili malobrojni. Istina se ne spoznaje kroz ljude, nego se ljudi spoznaju kroz poznavanje istine.
Kaže Allahov Poslanik, sallalalhu alejhi ve sellem: (Doista, onaj ko bude od vas poživljen, vidjeće mnoga razilaženja, tada se držite moga sunneta i sunneta pravednih halifa nakon mene, čvrsto se držite, i čuvajte se novih stvari, jer je svaka novotarija zabluda).
Pojasnio nam je, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu ko se slijedi kada se ljudi raziđu, kao što je pojasnio da sve što se suprostavi sunnetu od riječi ili djela da je novotarija, a svaka novotarija je zabluda).
Da nas Allah uputi na ono što On voli i čime je zadovoljan, a Allaha molimo da oprosti, nama, roditeljima, porodicama i svim muslimanima. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, na njegovu porodicu i ashabe.

www.dzemat-sabah.com

Kritički osvrt na "tradiciju " učenja mevluda + Video

Šta znači ljubav prema Allahu dželle.šanuhu. i Njegovom Poslaniku Salallahu alejhi ve sellem., i koji su njeni znaci???Ljubav prema Poslaniku Salallahu alejhi ve sellem je dio imana - vjere, a mržnja prema njemu je kufr - nevjerstvo i nifak - licemjerstvo. Iman (vjerovanje) jednog roba se neće upotpuniti sve dok ne bude volio Poslanika Salallahu alejhi ve sellem. više od svoga imetka, svoga djeteta, pa čak i samoga sebe - kao što je to rekao Poslanik Salallahu alejhi ve sellem Omeru radijallahu anhu.
Ljubav prema Poslaniku Salallahu alejhi ve sellem. je dio imana - vjere, a mržnja prema njemu je kufr - nevjerstvo i nifak - licemjerstvo. Iman (vjerovanje) jednog roba se neće upotpuniti sve dok ne bude volio Poslanika Salallahu alejhi ve sellem više od svoga imetka, svoga djeteta, pa čak i samoga sebe - kao što je to rekao Poslanik  Salallahu alejhi ve sellem. je znak Omeru r.a.. Allah dželle.šanuhu. je objasnio kakvoću ove ljubavi, i uputio nas na njene znake slijedećim ajetom: "Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah zavoljeti i grijehe vam oprostiti - a Allah prašta i samilostan je." (Alu Imran: 31)
Razlog objave (sebebul-nuzul) ovog ajeta navodi imam Ibnul-Džerir el-Taberi rhm., u svome tefsiru gdje kaže: "Ovaj ajet je objavljen onda kada je jedno pleme za vrijeme Poslanika s.a.w.s. reklo: "Mi volimo našeg Gospodara" - pa je Allah naredio Svome Poslaniku Slijeđenje Poslanika Salallahu alejhi ve sellem. je znak . da im kaže: Ako ste iskreni u onome što govorite, mene slijedite, jer je to znak iskrenosti vašeg govora." (Tefsirul-Taberi, 6/322)
Kaže šejh Abdurrahman el-Sa’di rhm. u svome tefsiru, na str. 105: "Ovaj ajet je vaga pomoću koje se istinski odvaja između onoga ko iskreno voli Allaha i onoga koji tu ljubav drži samo na jeziku!’’

Slijeđenje Poslanika Salallahu alejhi ve sellem. je znak


čovječije ljubavi prema Allahu dželle.šanuhu.!!!
Allah dž.š. je, slijeđenje Poslanika Salallahu alejhi ve sellem. i sve ono u šta on poziva, učinio putem k Njegovoj ljubavi i zadovoljstvu, te se ne može steći naklonjenost Njegove ljubavi, zadovoljstva i nagrade osim vjerujući, prihvatajući i primjenjujući sve ono sa čime je došao Poslanik Salallahu alejhi ve sellem., od Kur’ana ili Sunneta; izvršavanjem njihovih naredbi, i ostavljajući i kloneći se onoga što su oni zabranili. Suština ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku Salallahu alejhi ve sellem. leži u ovome!!!
Ono što čudi je iskazivanje ljubavi prema Poslaniku Salallahu alejhi ve sellem. (od strane dobrog djela ljudi, da Allah uputi nas i njih), putem slavlja ili veselja, raznoraznim ilahijama, zikrovima, muzikom i sl., u kojima u najmanju ruku ako nema širka i harama, onda ima pretjeranosti koja nikako nije u skladu sa islamskim propisima!
Čak su neki pretjerali dotle da su izjavili za one koji ih ne podržavaju u tome, da takvi ne vole Poslanika Salallahu alejhi ve sellem. - što je jasna potvora, sramotna nepravda i čista obmana. Preokrenuli su se standardi, izigravajući se sa Sunnetom Poslanika Salallahu alejhi ve sellem., čineći nepravdu prema svojoj braći u vjeri jer su učinili jednu novotariju sunnetom, loše su učinili dobrim, a laž se želi prikazati istinom!!!

Da li postoji novotarija koja je lijepa i pohvalna,
i neka druga novotarija koja je loša i pokuđena???

Znaj dragi brate da se novotarija u terminološkom značenju dijeli na tri vrste:
Novotarija u jezičkom smislu (bid’a-lugavijja): To je svaka stvar koja je nova, koja je iznađena ili pronađena, a prije nije postojala i nije bila prisutna, poput sahata, auta, kompjutera i sl.; ovakve stvari su pohvalne, a nekada možda i obavezne.
Novotarija u pravom smislu riječi (bid’a-hakikijja): To je svaka novo uvedena stvar pripisana vjeri, koja nema svoje osnove u njoj, a kojom se inače čovjek želi približiti Allahu dž.š., i Njemu umiliti. Ova vrsta novotarija se tiče striktno oblasti ibadeta-obredoslovlja.
Suvišna novotarija (bid’a-idafijja): To je stvar ili pojava koja je u osnovi utemeljena, ali se radi i obavlja na način koji nije utemeljen, koji je pogrešan i koji nije u skladu sa šeriatom, poput zikra učestalim ponavljanjem riječi "Allah, Allah, Allah" ili "Hu, Hu" i sl.

Nas ovdje posebno interesuje druga vrsta,
i to da li ta vrsta novotarija može biti lijepa ili ružna?
Ono na što ukazuju kur’ansko-sunnetski dokazi je to da je ova vrsta novotarija pokuđena a nekada i zabranjena, i da Allah neće primiti ni jedno djelo ibadeta (dove, zikra ili namaza ...), koje nema svoga utemeljenja u Njegovom šeriatu, te svoga precizno naznačena obavljanja, načina izvođenja, mjesta ili broja, a jedni od dokaza ovome što smo rekli su slijedeći:
Hadis Aiše r.a. koja kaže: "Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru), što nije od nje - to mu se odbija." (mutefekun alejhi)
Hadis el-Irbada b. Sarije radijallahu anhu.: "Držite se moga sunneta, i sunneta mojih čestitih halifa, i čvrsto ih se pridržavajte, i klonite se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda." (Tirmizi, hasen-sahih)
(Riječ - svaka novotarija je zabluda - je opšteg karaktera, i tiče se svake novotarije, bila ona mala ili velika, ili se ticala jezika, udova ili ubjeđenja.)
Hadis Džabira r.a.: "I zaista je najbolji govor Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda Salallahu alejhi ve sellem., a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda." (Muslim)
Riječi Allaha Uzvišenog: "Sada sam vam vjeru vašu usavršio, i blagodat Svoju prema vama upotpunio, i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera." (Maida:3) Islamska vjera je usavršena i potpuna, pa da li nakon potpunosti i savršenosti ima išta osim manjkavosti i propasti???
Imam Malik rhm. je rekao: "Što nije bilo u ono vrijeme (za vrijeme Muhammeda salallahu alejhi ve sellem.) vjerom - ni danas to ne može  biti vjera." I rekao je: "Ko kaže da vjera nije upotpunjena iznio je potvoru na Muhammeda Salallahu alejhi ve sellem. da je iznevjerio svoju poslanicu." (I’itisam,1/61, imam Šatibi)
KO JE PRVI IZMISLIO, I U PRAKSUUVEO UČENJE MEVLUDA???

Ono što navode knjige povijesti Islama je to da su prvi proturili i u opticaj pustili učenje mevluda, i obilježavanje Poslanikova Salallahu alejhi ve sellem. rođendana - šije Fatimije-Batinije, koji su džamije i mesdžide ‚nafilovali’ raznoraznim vrstama novotarija i bid’ata. (el-Hutat el-Makrizijje, str.432)
Mufti dijaril-masrijjeh, šejh Muhammed Behit el-Meti’ai rhm., u svome djelu „Ahsenul-kelami fima jete’alleku bil-sunneti vel-bid’ati minel-ahkami“, na str.57., odgovarajući na postavljeno pitanje o stavu Islama prema obilježavanju dana rođenja Poslanika Salallahu alejhi ve sellem. „Mevlida“, kaže: ’’Prvi koji su izmislili i uveli u praksu obilježavanje rođendana Poslanikovog Salallahu alejhi ve sellem., i učenje mevluda su Fatimijske (šiitske) halife, a prvi od njih el-Muizz Lidinillahi. Zaputio se iz Magriba (Maroko, Alžir, Tunis) u Misr (Egipat), u mjesecu Ševalu 361.g.h., a u Kairo je ušao u mjesecu Ramazanu, kada su izmislili šest mevluda: Mevlud za Poslanika salallahu alejhi ve sellem., te mevlud za Aliju r.a., mevlud za Fatimu el-Zehra’, mevlud za Hasana, mevlud za Husejna, i mevlud za trenutnog halifu, koji su se praktikovali sve do dolaska el-Efdala ibnu Emiril-Džujuši ... da bi se opet za vrijeme el-Amira Biahkamillahi oživjela prethodno ustaljena praksa učenja šest mevluda, koju je svijet već počeo zaboravljati ...

IMA LI UČENJE MEVLUDA POTPORE
U KUR’ANU ILI SUNNETU???

Kaže imam Tadžuddin Amr b. Ali el-Lahmi el-Fakihani (654-734.h.) rhm. (pravnik malikijskog mezheba, i pisac poznatog djela „Šerhul-fakihani aler-risale“), u svojoj knjizi „El-Mevrid fil-kelam an amelil-mevlid“, izjavljuje slijedeće: "Nije mi poznato da učenje Mewluda ima ikakve osnove u Kur’anu ili Sunnetu Allahova Poslanika Salallahu alejhi ve sellem., niti se išta o njemu prenosi od vodeće uleme ovoga ummeta (Ebu Hanife, Malika, Šafije i Ahmeda) da su to praktikovali ili slavili; uleme koja nam je uzor i primjer u vjeri, a koji su se inače i sami povodili za ispravnim prijašnjim generacijama (Ashabima i Tabi’inima); to je novotarija koju su uveli besposličari, i oni koji su u tome našli sebi koru hljeba“.
Ako bismo zastali na trenutak, i učenje Mevluda sagledali kroz Ahkam Teklifijje (Vadžib, Mendub, Mubah, Mekruh ili Haram) zaključili bismo slijedeće:
1. Vadžib (obaveznost). Na osnovu konsenzusa (idžma’a), sve islamske uleme učenje mevluda i proslavljanje Poslanikovog Salallahu alejhi ve sellem. rođendana nije obavezno (nije ni farz ni vadžib).
2. Mendub (preporučeno). Na osnovu konsenzusa islamske uleme učenje mevluda, te proslavljanje Poslanikova Salallahu alejhi ve sellem. rođendana nije mendub, jer je mendub ono što traži Šeri’at od obveznika, ali za čije neizvršenje ne slijedi kazna niti ukor, a što se učenja Mevluda tiče nigdje ne nalazimo da to Šeriat od obveznika u osnovi traži ili preporučuje, ajetom ili hadisom, niti je to iko od Ashaba radio, a dobro znamo da su oni najviše voljeli Poslanika Salallahu alejhi ve sellem., niti je to iko od Tabi’ina radio, niti iko od priznate i poznate uleme Ehli-Sunneta!!!
3. Mubah (dozvoljeno). Učenje Mevluda i obilježavanje Poslanikova Salallahu alejhi ve sellem. rođendana se ne može smatrati ni mubahom (dozvoljenim), jer uvođenje novotarija u vjeri nije dozvoljeno na osnovu konsenzusa svih muslimana svih stoljeća, s toga nam ne preostaje ništa drugo do Mekruh ili Haram!
4. Mekruh (pokuđeno djelo). Ako čovjek bude organizovao učenje mevluda, i proslavljao Poslanikov Salallahu alejhi ve sellem. rođendan, od svoga imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, gdje će se slavlje zadržati na ugodnom ručku i primjernom gošćenju zvanica, bez ikakvih drugih prijestupa, onda je u takvom slučaju učenje mevluda i proslavljanje Poslanikova Salallahu alejhi ve sellem. rođendana - mekruh i pokuđeno djelo, zato što to nije radio nijedan od imama za kojima se u vjeri povodimo, koji su bili fakihi ili muhaddisi, svjetiljke svih vremena i prostora, i zato što se radi djelo koje se pripisuje vjeri, a za koje nema dokaza u vjeri!!!
5. Haram (strogo zabranjeno djelo). Ako čovjek bude organizovao učenje mevluda, i proslavljao Poslanikov Salallahu alejhi ve sellem. rođendan, od svoga imetka, sa svojom obitelji i prijateljima, ali se slavlje ne zadrži na prigodnom ručku, već se svemu tome pridodaju raznorazni šeriatski prijestupi poput: stihova u mevludima koji nose izvjesnu dozu širka u sebi, mješanja žena i muškaraca na tim svečanostima, hranjenje sitih stomaka koji imaju zalihe hrane kod svojih kuća, eventualna muzika, a ponegdje se učenje mevluda proprati uz izazovne glasove mladih i njedrih djevojaka, golobradih dječaka (dok se često u džamijama, među zvanicama, mogu naći žene pod hajzom, džunub osobe, kao i izvjestan broj ljudi pod dejstvom alkohola)!!!
Dvojica se neće razići oko zabrane ovakve vrste mevluda, niti će to smatrati dobrim djelom iko od uglednika. To će biti lijepo samo onima čija su srca bolesna, i onima koji nisu u mogućnosti od grijeha se odvojiti. Da stvar bude još gora sve to oni smatraju ibadetom, i ne vide te postupke zabranjenim, i stvarima koje treba spriječiti! (el-Havi, Sujuti)

Na drugom mjestu u knjizi „El-Mevrid fil-kelam an amelil-mevlid“ se navodi: „Mjesec u kojem se rodio Poslanik Salallahu alejhi ve sellem. je mjesec u kojem je i umro, s toga slavlje povodom njegova rođenja nije preče od žalosti za njegovom smrću!!!“
Omer r.a. je uzeo Hidžru Poslanika Salallahu alejhi ve sellem. kao dan od kojeg će se računati islamska godina, a nije uzeo dan Poslanikova Salallahu alejhi ve sellem rođenja, kako su to uradili hrišćani sa rođenjem Isa a.s., i to samo iz ljubavi prema Isau a.s., ali Omer r.a. se nije htio povesti za hrišćanima, kako su se u tome za hrišćanima povele šije Fatimijje!!! (Mevsu’at Ehli-Sunneh, 1/355)
U svome djelu "Iktidaus-siratil-mustekim", Ibnu Tejmijje rhm. navodi i kaže: "Slavljenje Poslanikova rođenja niko od selefa (prijašnjih generacija) nije praktikovao, koji su inače bili preči od nas da to praktikuju, a niti bi bilo razloga da im se to zabrani ako bi ga praktikovali...", zatim dodaje: "... i da je to u osnovi korisno i dobro djelo, ili da je veća korist od učenja mevluda nego li šteta, pa prijašnje generacije su bile bliže Poslaniku od nas, više su ga voljeli i poštovali nego mi, i vodili su računa o dobru i hajirli potezima više od nas"!!!
Kaže šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.: "Okupljanje radi proslave rođenja Poslanika Salallahu alejhi ve sellem., posebno ako je na tom slavlju prisutna muzika, ples i sl., te smatranje svega toga ibadetom - niko od islamske uleme ne sumnja da je to zabranjeno djelo na koje treba svijet upozoravati i sprječavati od toga, i to ne vidi dobrim djelom niko do neznalica ili slab vjernik."

Imam el-Zurkani rhm. spominje u svome šerhu na djelo „el-Mevahib el-Ledunnijje“ (1/140) slijedeće: „Osnova obilježavanja i proslavljanja dana Mevlida je bid’at (novotarija), gdje se ništa u vezi toga ne prenosi od Selefus-saliha, tri prve generacije Islama!!!“
Prenosi Muhammed el-Salihi el-Šami rhm., učenik imama Sujutija rhm., fetvu od imama Sehavija rhm., u kojoj se kaže slijedeće: „Obilježavanje dana Mevlida, rođendana Poslanika Salallahu alejhi ve sellem, se nije zabilježilo kod selefus-saliha, prve tri odabrane generacije Islama, već je to izmišljeno kasnije!!!“ (Subulul-huda vel-rešad fi sireti hajril-’ibad, 1/439)
“Treba istaknuti i to da se u mevludima nalazi i takvih stvari koje su više fantazija nego li historijska istina. Ovakvih stvari se treba kloniti. Ovo naročito ističe Ali el-Kari u svome djelu “el-Mevridur-revijj fi mevlidin-nebevijj”. Pošto je historijski ustanovljeno da mevluda nije za vrijeme Alejhisselama, niti cijela tri stoljeća iza njega, ni bilo, to je razumljivo da nema ni jednog hadisa koji govori o koristi proslave - odnosno učenja Mevluda.
Dr. Bašagić koji nije bio stručno obrazovan u hadisu i vjerskim naukama je ovdje sasvim nasjeo. Na kraju svog Mevluda on navodi jedan hadis, riječi četverice prvih halifa, imama Šafi'ije, Šejh Serijj (pogrešno je, Sirri) es-Sekatije o koristi Mevluda.

Čovjek, iole upućen u hadis i tradiciju uopće, ne može ni sumnjati u neistinitost navedenih hadisa i izreka. Safvet-beg Bašagic je to prenio iz Nevevijina komentara na Berzendžin Mevlid. Ovaj Nevevi nije onaj poznati islamski učenjak, nego jedan nearap sa Jave, koji se laćao pisanja o vjerskim stvarima bez dovoljno spreme i nepozvan. (Izabrana djela Mehmeda Handžića, knjiga I, Teme iz književne historije, str. 529-537, izdavačka kuća Ogledalo, Sarajevo)
Na kraju, pored svih ovih jasnih dokaza i govora uleme, vidimo da je mevlud novotarija i stvar koja je kasnije uvedena u vjeri, i nikako nije utemeljena u Islamu, bez obzira na kakav se to način radilo ili izvodilo. Oni koji to rade smatramo da to rade iz ljubavi prema Poslaniku Salallahu alejhi ve sellem., međutim neminovno je to da ljubav prema njemu mora biti u skladu sa sunnetom Poslanika Salallahu alejhi ve sellem., i dobrih generacija poslije njega!

Kada se muslimani raziđu po nekom pitanju moraju se vratiti Kur’anu, Sunnetu i onome na čemu su bile prijašnje generacije, a nikako govoru ovoga ili onoga šejha ili alima, u slučaju da se taj njihov stav kosi sa Šerijatom, i njegovim razumijevanjem od strane Ashaba, Tabi’ina i Tebe’i Tabi’ina!
Vjera se temelji na vahju i objavi, a da se temelji na logici onda bi bilo preče potirati donji dio mestvi, nego li gornji dio, kao što je to rekao Alija r.a.. Smatrajući da je nešto lijepo ili ružno racionalističkom metodom, sa  vjerom nema nikakve veze, jer što ti vidiš lijepim možda neko drugi smatra ružnim!
Allahu učini nas sljedbenicima Tvoga Šeri’ata, a ne daj da budemo od onih koji će novotarije u njega unositi; usmrti nas u Islamu i na Sunnetu Tvoga Poslanika Salallahu alejhi ve sellem.. O Milostivi, Ti si Onaj koji je najmilosnii. Neka je salevat i selam na našeg Poslanika, njegovu porodicu i časne ashabe.
Tekst priredili:

Nevad Alijagić,
Prof. fikha Sead ef. Jasavić
Islamski Univerzitet, Medina el-Munevvera
www.dzemat-sabah.com