Apokrifni hadisi uzrokuju odbacivanje vjerodostojnih hadisa, bez razlike da li su se u njima obećavale nagrade ili zabranjivale odreðene stvari. Kako to? Opet jednostavno. Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako velike nagrade očekuju one koji čine odreðena veoma lagana djela, a nakon toga čuje vjerodostojan hadis u kojem se obećavaju manje nagrade za ista ili teža djela, normalno je da će ostaviti vjerodostojan hadis i prihvatiti apokrifan. Naravno, to vodi ka činjenju grijeha. Kako? Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako za činjenje odreðenih ''malih'' grijeha slijede velike kazne, naprimjer, ko učini to i to djelo njega će u kaburu mučiti stotinu zmija, svaka ima stotinu glava.
Nakon što smo u prethodnom tekstu spomenuli ciljeve i razloge izmišljanja hadisa i najbitnije faktore koji su uzrokovali u današnjem vremenu rasprostranjenost apokrifnih i daif hadisa, u ovom tekstu spomenut ćemo neke negativne posljedice koje proizilaze iz nepoznavanja apokrifnih hadisa i njihove raširenosti meðu muslimanima.
1. Apokrifni hadisi uzrokuju odbacivanje vjerodostojnih hadisa, bez razlike da li su se u njima obećavale nagrade ili zabranjivale odreðene stvari. Kako to? Opet jednostavno. Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako velike nagrade očekuju one koji čine odreðena veoma lagana djela, a nakon toga čuje vjerodostojan hadis u kojem se obećavaju manje nagrade za ista ili teža djela, normalno je da će ostaviti vjerodostojan hadis i prihvatiti apokrifan. Naravno, to vodi ka činjenju grijeha. Kako? Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako za činjenje odreðenih ''malih'' grijeha slijede velike kazne, naprimjer, ko učini to i to djelo njega će u kaburu mučiti stotinu zmija, svaka ima stotinu glava. Kada ta osoba poslije čuje vjerodostojne hadise i kazne koje se spominju u njima, smatra to malenim u poreðenju s onim što je prije čula, te se lahko odlučuje na činjenje tog grijeha.
Nakon što smo u prethodnom tekstu spomenuli ciljeve i razloge izmišljanja hadisa i najbitnije faktore koji su uzrokovali u današnjem vremenu rasprostranjenost apokrifnih i daif hadisa, u ovom tekstu spomenut ćemo neke negativne posljedice koje proizilaze iz nepoznavanja apokrifnih hadisa i njihove raširenosti meðu muslimanima.
1. Apokrifni hadisi uzrokuju odbacivanje vjerodostojnih hadisa, bez razlike da li su se u njima obećavale nagrade ili zabranjivale odreðene stvari. Kako to? Opet jednostavno. Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako velike nagrade očekuju one koji čine odreðena veoma lagana djela, a nakon toga čuje vjerodostojan hadis u kojem se obećavaju manje nagrade za ista ili teža djela, normalno je da će ostaviti vjerodostojan hadis i prihvatiti apokrifan. Naravno, to vodi ka činjenju grijeha. Kako? Kada čovjek čuje u apokrifnom hadisu kako za činjenje odreðenih ''malih'' grijeha slijede velike kazne, naprimjer, ko učini to i to djelo njega će u kaburu mučiti stotinu zmija, svaka ima stotinu glava. Kada ta osoba poslije čuje vjerodostojne hadise i kazne koje se spominju u njima, smatra to malenim u poreðenju s onim što je prije čula, te se lahko odlučuje na činjenje tog grijeha.
2. Ponekad apokrifni hadisi odvraćaju ljude od činjenja ibadeta. Kako i ne bi kada su izmišljeni od strane nemoćnog insana, koji ne zna ono što zna Stvoritelj svjetova. Naprimjer hadis: ''Koga njegov namaz ne odvrati od činjenja grijeha i razvrata, njegov namaz je neispravan, ili njegov namaz ga udaljava od Allaha.'' Neki grješnici znali su ostaviti namaz kada bi čuli ovaj hadis, govoreći: ''Ja griješim i ne mogu to ostaviti, pa ako je moj namaz neispravan zbog toga, ja više neću klanjati.''
3. Apokrifni hadisi uzrokuju da ljudi negiraju stvari koje se vezuju za vjerovanje, akidu. Koliko je ljudi koji vjeruju u apokrifne hadise u kojima stoji da je Allah proživio roditelje Allahovog Poslanika pa ih je on pozvao u islam te su umrli kao muslimani? S druge strane ostavljaju hadis zabilježen u Muslimu: ''Moj otac i tvoj su u Vatri.''
4. Apokrifni hadisi uzrokuju napade i omalovažavanje hadiskih učenjaka. Tako ćete naći ljude da ako čuju da je neki učenjak kazao da je neki hadis apokrifan, a samim time i djelo koje on čini nije utemeljeno u islamu, da zbog toga omalovažavaju njegovo znanje, vrijeðaju ga, psuju i potvaraju, a samo zato što je želio da im ukaže da je hadis po kojem rade apokrifan, laž na Allahovog Poslanika, da to vodi zabludi i dalaletu, vodi u podijeljenost meðu muslimanima. U osnovi, njemu kao učenjaku bila je obaveza da to kaže kako ne bi učestvovao u tom činu. Kazao je imam Sufjan es-Sevri: ''Meleki su čuvari nebesa, a hadiski učenjaci su čuvari Zemlje.'' Jedne prilike prolazio je imam Ahmed ibn Hanbel pored skupine muhaddisa – hadiskih učenjaka, koji su pregledali neku knjigu, pa je kazao: ''Smatram da su oni od onih za koje je kazao Allahov Poslanik: 'Neće prestati biti na istini skupina moga ummeta sve do Sudnjega dana.''' Najbolji primjer za spomenuto je hadiski ekspert, velikan islama, šejhul-islam Ibn Tejmijje, čije spominjanje imena kod odreðenih grupacija ljudi izaziva reakciju kao spominjanje Iblisa. Zašto? Zato što je čvrsto stao na stranu Istine ne bojeći se na tom putu ničijeg prijekora, ukazujući na novotarije, boreći se svojim jezikom i olovkom protiv neprijatelja sunneta, ukazujući na slabe i apokrifne hadise. To znaju oni koji čitaju šejhove knjige i znaju zašto su najeminentniji učenjaci kroz historiju toliko uvažavali šejhul-islama Ibn Tejmijju. Najbliži primjer nama je muhaddis ovog stoljeća šejh Muhammed Nasruddin Albani koji je stao na stranu istine i borbe protiv novotarija, ne bojeći se na tom putu ničijeg prijekora.
5. Apokrifni hadisi opterećavaju ljude stvarima koje im nije Mudri Zakonodavac propisao, a samim tim prouzrokuju zapostavljanje onoga što je propisano. Primjer islama je primjer čaše koja je do vrha puna vode. Ako u tu čašu pokušamo dodati bilo šta, iz nje će izaći onoliko koliko dodamo novoga. Tako ako ljudima naredimo neke ibadete koji nemaju osnove u vjeri, a koji su zasnovani na apokrifnim hadisima, samim tim oslobodili smo ih onoga što im je propisano i nareðeno, htjeli mi to ili ne. Jedan od primjera za to je učenje dova prilikom uzimanja abdesta. Hadisi o tome ili su apokrifni ili daif – slabi. Koliko je ljudi koji misle da je njihov abdest neispravan ukoliko bi abdestili i ne bi proučili abdestne dove. A u hadisima, koji su u Buhariji i Muslimu, u kojima se opisuje abdest Allahovog Poslanika, ne spominje se da je on učio posebne dove za pranje svakog dijela tijela prilikom abdesta. Teže od svega jeste da čovjek napada i smatra neispravnim abdest drugih koji ne potiru po vratu prilikom abdesta. Koliko je samo poteškoće klanjačima nanio hadis u kojem stoji: ''Ko išareti (pokaže) u namazu pokretom koji je razumljiv, neka ponovi namaz.'' A to je hadis koji nije vjerodostojan. Koliko samo poteškoće predstavlja ljudima hadis u kojem stoji da ko zaspi poslije ikindije i probudi se lud neka ne krivi nikoga osim sebe. Hadis o tome nije vjerodostojan, kao ni hadis: ''Ko se oženi prije odlaska na hadždž, počeo je sa grijehom.''
6. Apokrifni hadisi vode ka utemeljenju osnova koje su u suprotnosti sa vjerom. Pa tako izmišljeni hadis: ''Razilaženje moga ummeta je milost'', dovodi do toga da čovjek kada vidi nekoga ko griješi, nekoga ko se ne slaže s njim, pa makar to bila očigledna zabluda, da ga ne upozorava niti da mu pojašnjava, jer je u razilaženju ummeta milost, pa kako da čovjek suzbija milost, koja nam je potrebna?! Koliko je ljudi koji smatraju obaveznim posjetu kabura Allahovog Poslanika i da je to sastavni dio obavljanja hadždža, sve na osnovu apokrifnog hadisa: ''Ko obavi hadždž a ne posjeti moj kabur, on me je zapostavio.''
7. Nevjerodostojni hadisi uzrok su iskrivljenja slike o ashabima. Najsvjetliji primjer za to je svima nama poznata (daif) priča o cijenjenom ashabu Salebetu ibn Hatibu, r.a., koji je tražio od Poslanika da uputi Allahu dovu da mu poveća imetak, pa kada mu je Allah podario imetak, to ga je zavelo od namaza u džematu, i od džuma-namaza, pa kada je donio zekat na imetak, Allahov Poslanik je odbio da ga primi, pa ga je donio Ebu Bekru, r.a., nakon smrti Allahovog Poslanika, pa je i on odbio, pa ga je donio Omeru, r.a., nakon smrti Ebu Bekra, pa je i on odbio da ga primi. (Hafiz Ibn Hadžer kazao je u ''Isabi'': ''Mislim da je neko drugi u pitanju, a ne on, jer je on bio od učesnika Bedra.'') Postoje napisane posebne studije i knjige u kojima su učenjaci spomenuli slabost hadisa koji govore o ovom dogaðaju i to da je u pitanju Salebe ibn Hatib, r.a.
8. Apokrifni hadisi uzrokuju raširenost sujevjerja, vjerovanja u legende i bajke. Koliko je samo apokrifnih i slabih hadisa koji su u koliziji sa zdravim razumom, što navodi ljude da vjeruju u sve što im se kaže pod izgovorom da je to hadis Poslanika. Naprimjer hadis: ''Ko stavi prste u uši čut će klokotanje vode u džennetskom Kevser vrelu.'' A u vjerodostojnim hadisima stoji da vjernike u Džennetu očekuje ono za što uho nije čulo. Ili hadisi: ''Jedite leću, ona omekšava srce, povećava suze, ona je sveta na jeziku sedamdeset poslanika''; ''Ko bude govorio pa pored njega neko kihne, to je znak istinitosti tog govora''; ''Jedan od poslanika požalio se jer nije imao poroda, pa mu je nareðeno da jede jaja i luk''; ''Došla je žena Poslaniku i požalila se da joj djeca umiru, pa joj je kazao: 'Zavjetuj se Allahu da ćeš mu nadjenuti ime Muhammed', pa je dijete preživjelo.'' Dakle, kada ti neko sutra kaže da se ne mogu nokti sjeći utorkom navečer, moraš mu vjerovati jer možda na to ukazuje neki apokrifni hadis!!!
Mnogo je drugih šteta koje proizilaze iz apokrifnih i daif hadisa. Vjerovatno je u onome što smo spomenuli išaret za ono što smo propustili. Na kraju ovog malo dužeg uvoda mislim da je veoma korisno da spomenemo odgovor na pitanje koje je čvrsto vezano uz ovu tematiku. Da li je dozvoljeno postupati po daif (slabim) hadisima? Ovo je pitanje veoma aktuelno jer smo često mogli čuti da u nekom poglavlju nema vjerodostojnog hadisa i da su svi hadisi u nekom poglavlju slabi – daif.
