Ishrana muslimana

Ono što je karakteristično za sve muslimane, bez obzira u kojemm se dijelu svijeta nalaze, jeste određeni, specifičan način življenja, koji se manifestira u svim sferama rada i ponašanja. S obzirom na to, i ishrana, ali i sve što je vezano za nju, je jedan od bitnih aspekata života muslimana. Musliman ne jede da bi zadovoljio tjelesne potrebe ili iz zadovoljstva, on jede i pije radi očuvanja zdravlja svoga tijela koje mu omogućava da čini ibadet  Uzvišenom Allahu, ibadet koji će ga učiniti dostojnim počasti  i sreće na budućem svijetu.
Islamski  propisi  otklanjaju i zabranjuju sve radnje i postupke koji vode nepravilnoj ishrani. Islam naglašava koncept umjerene ishrane.  Zato  musliman ne jede dok ne ogladni i ne pije dok ne ožedni.   
- “I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.“ (El-A'raf, 31)
- Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘’Najgora posuda koju čovjek može napuniti je njegov stomak. Nekoliko zalogaja koji mogu čovjeka držati uspravnim su mu dovoljni. Ali, ako on mora jesti više, onda neka napuni jednu trećinu hranom, jednu trećinu vodom, a jednu trećinu neka ostavi za lahko disanje.“

Kultura islamske ishrane

Saznanja i iskustva koja prethode i prate poslove oko hrane, pića i ishrane muslimana čine kulturu islamske ishrane. Pod kulturom islamske ishrane podrazumjevamo  pravila i  norme   koje su  izvedene iz  islama, a koje se nameću njegovim pripadnicima kao obavezno  ponašanje  prije, prilikom i nakon  jela.
Postupci  i radnje prije prije, prilikom i nakon  jela su:
- pranje i čišćenje ruku prije i nakon jela;
- jelo staviti na sofru na podu, a ne na sto, jer je to skromnije. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: ''Allahov Poslanik, s.a.v.s., nikada nije viđen da je jeo za stolom, niti iz (posebnih ) tanjira.“ (Buhari);
- za sofrom sjediti skromno, podvijenih nogu, na ispupčenom dijelu stopala, ili sa ispravljenom desnom nogom, podbacivši poda se lijevu nogu, kao što je sjedio Allahov Poslanik, s.a.v.s. U tom smislu, on je rekao: ''Ja ne jedem naslonjen.  Ja sam Allahov rob koji jede kao što jede rob i sjedi kao što sjedi rob.“ (Buhari);
- izgovaranje bismille na početku jela i zahvale Allahu nakon jela;
- uzimanje hrane i pića desnom rukom – sa tri prsta desne ruke uzimati male zalogaje, jesti ispred sebe prema sredini zdjele, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru b. Selemi, r.a.: “Dječače, reci bismillahi, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.” (muttefekun alejhi);
Muslim prenosi od Džabira, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nekom od vas ispadne zalogaj, neka ukloni što na njemu bude od prljavštine, a potom neka ga pojede i ne ostavlja šejtanu. Kada završi sa jelom, neka obliže svoje prste, jer ne zna u kojem dijelu hrane je bereket.”  
- preporučeno je jesti u društvu;
- nije preporučeno brzo i halapljivo jesti;
- nije preporučeno jesti previše hladnu ili vrelu hranu;
- pokuđeno je piti vodu bez predaha. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta pravio predah pijući, van posude, a potom bi izgovarao: ”Ono nakon toga bolje napoji, bude zdravije i ukusnije.” (Muslim);
- pokuđeno je pripijanje prilikom jela;
- zabranjeno je piti vodu ili jesti hranu koja je stajala u nepokrivenom sudu. Džabir b. Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokrijte svoje posude i zavežite mješine, jer u godini ima jedna noć u kojoj se širi zaraza. Pored koje god nepokrivene posude i nevezane mješine prođe, zarazi je.”  (Muslim);
- zabranjeno je puhati u posudu sa vrelom hranom;
- zabranjeno je jesti i piti iz oštećenog posuđa;
- zabranjeno je jesti i piti iz posude iz koje je jeo ili srkao pas;
- zabranjeno je jesti i piti iz zlatnog i srebrenog posuđa.

Struktura islamske ishrane

Pod strukturom islamske ishrane podrazumijevaju se sve vrste hrane i pića dozvoljene u islamu. Postoje mnogi kur'anski ajeti i hadisi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji preporučuju određenu vrstu hrane, kao što su med, hurme, smokve, mlijeko i masline.
Za strukturu islamske ishrane od bitnog je značaja odgovor na pitanje: Šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno jesti?  Odgovor na ovo pitanje daje nam šerijatsko pravilo  “da  je sve dozvoljeno dok se ne dokaže da je zabranjeno”.  Uzvišeni Allah je neke vrste hrane i pića zabranio zbog njihovog štetnog utjecaja na tijelo i razum čovjeka.

Propisi vezani za hranu i piće muslimana

 

Deset je zabrana vezanih za hranu i piće:
- Zabrana konzumiranja onoga što šteti. Zabranjuje se sve  što uništava organizam, truje ga, slabi i onemogućava  njegovo normalno funkcionisanje:  alkoholna pića, narkotici i duhan, sve vrste otrova, zemljino tlo, kameni ugalj zbog njihove štetnosti za organizam i nepostojanja bilo kakve koristi od njih i sl.
- Zabrana konzumiranja onoga  što je nečisto. Kada su u pitanju hrana i piće, u šerijatu su nečistoće: svinjsko meso, meso miša, magarca i mazge, ljudski izmet i krv koja istječe.
- Zabrana konzumiranja životinja koje je zabranjeno ubijati. Šerijat zabranjuje ubijanje, a ujedno i konzumiranje: pčele, mrava, djetlića i žabe.
- Zabrana konzumiranja životinja koje je dozvoljeno ubijati. Zbog štete koju nanose,  šerijatom je  dozvoljeno ubiti: škorpiju, gavrana, zmiju i psa koji ujeda.
- Zabrana konzumiranja životinja koje se hrane nečistoćom – džellale. Šerijat zabranjuje konzumiranje mesa i mlijeka od životinja koje se hrane nečistoćom, osim u slučaju da se nekoliko dana životinja zatvori i hrani čistom hranom, kako bi joj se za to vrijeme očistilo mlijeko i meso.
- Zabrana konzumiranja životinja koje imaju očnjake i ptica koje imaju kandže, kao što su: lav, vuk, tigar, medvjed, majmun, slon, šakal,  jastreb, orao i sl.
- Zabrana konzumiranja onoga što je odvratno i neprijatno. U ovu kategoriju zabranjene hrane svrstani su: gmizavci i insekti.
- Zabrana konzumiranja tzv. ” tuđe hrane”. Šerijat zabranjuje konzumiranje onoga što je dozvoljeno od hrane i pića do kojih  se došlo: pljačkom, varanjem, manipulacijom, vještački izazvanom nestašicom,  krivim mjerenjem i vaganjem i onoga što je stečeno putem kamate.
- Zabrana konzumiranja onoga što je nastalo mješanjem dozvoljenog i zabranjenog. Ova zabrana izvedena je iz šerijatskog pravila: ''Ako se pri jednoj istoj stvari nađe zabrana i dozvola, daje se prednost zabrani.''
- Zabrana konzumiranja strvi.  Pod strvinom se podrazumijeva meso onih životinja koje nisu zaklane na šerijatom  propisan način.

Propisi vezani za meso

Zabrane vezane za meso izvedene su iz trećeg ajeta sure El-Maide:
''Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i o¬no što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto - osim ako ste ga preklali - i što je na žrtvenicima žrtvovano. (...) Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. - A o¬nome ko bude primoran - kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti.“

 

Deset je zabrana izvedeno iz ovog ajeta:  
- zabrana konzumiranja mesa uginulih životinja,
- zabrana konzumiranja krvi u tečnom stanju,
- zabrana konzumiranja svinjetine,
- zabrana konzumiranja onoga što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime,
- zabrana konzumiranja životinja koje su zadavljene,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su pretučene,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su strmoglavljene,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su probodene rogom,
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su načete od zvijeri i
- zabrana konzumiranja mesa životinja koje su žrtvovane na  žrtvenicima. 

minber.na
Priredio: Mr. sci. Faruk Čengić

Potiranje lica dlanovima nakon proučene dove – sunnet ili bid'at?

Obraćanje Allahu dž.š., dovom sa podignutim rukama, okrenutih dlanova, prema nebu, je jedan od opšte poznatih propisa islama, i znak je pobožnosti i iskrene bogobojaznosti prema Allahu dž.š., i u vezi ovog pitanja nema razilaženja među islamskom ulemom. Ono oko čega se islamski učenjaci razilaze kada je učenje dove u pitanju jeste – da li je propisano dlanovima potirati svoje lice nakon proučene dove ili nije, pa kažu:
1.    Propisano je i mustehabb potirati lice nakon proučene dove mimo namaza, zbog toga što postoje brojne predaje od Poslanika s.a.w.s., i njegovih ashaba koje spominju ovaj propis, a koje se sve zajedno izdižu na stepen HASEN hadisa. Ovog stava su Hasan el-Basri, hanefije, malikije, imam Ahmed u jednom od dva rivajeta, Ishak, hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, el-Sujuti, el-Menavi, el-Nevevi u jednom od dva rivajeta, el-San'ani, el-Ševkani, el-Behuti el-hanbeli, Muhammed b. Ibrahim, Ibnu Baz...

Ovo su te predaje o kojima je riječ:

a.)    Sa'ib b. Jezid prenosi od svoga oca: „Poslanik s.a.w.s., bi potrao svoje lice rukama nakon što bi ih podigao u svojoj dovi.“ (Da'if)

(Sunen Ebi Davud, br.1494., šejh Nasiruddin el-Albani ocjenjuje ovaj hadis  kao da'if/slab; Musned Ahmed b. Hanbel, br.17972., šejh Šu'ajb Arnaut ocjenjuje ovaj hadis kao da'if/slab; el-Mu'udžem el-Kebir, el-Taberani, br.18088.; Ma'arifetul-Sahabe, Ebu Nu'ajm el-Asbehani, br.6012.; el-De'avat el-Kebir, el-Bejheki, 1/421.. Šerhu Sunen Ebi Davud, 5/404., dok imam Bedruddin el-'Ajni el-Hanefi rhm., ocjenjuje ovaj hadis kao da'if-slab.)

Imam el-Tibijj rhm., kaže: „Ovaj hadis nam ukazuje na to da Poslanik s.a.w.s., ako ne bi podigao svoje ruke pri učenju dove onda ne bi ni potirao svoje lice. Poslanik s.a.w.s., bi dovio u namazu, tavafu, i ostalim ibadetima poput propisanih dova i zikrova nakon namaza, prilikom spavanja, nakon jela itd., i pri svemu tome ne bi podizao svoje ruke, pa samim tim ne bi ni potirao svoje lice. Ovo su riječi imama 'Ali el-Karija rhm..“ (Pogledaj: Avnul-Ma'abud, 4/361.)

Imam el-Menavi rhm., kaže: „Poslanik s.a.w.s., bi potrao svoje lice nakon proučene dove kao vid optimizma i nade u to da su se dlanovi već ispunili hajrom i dobrom kojeg je odmah prenio na lice svoje.“ (Pogledaj: el-Tejsir bi Šerhil-Džami' el-Sagir, 2/486.)

b.)    Omer b. el-Hattab r.a., prenosi: „Poslanik s.a.w.s., ne bi spustio ruke svoje nakon proučene dove sve dok njima ne bi potro lice svoje.“ (Da'if)

(Sunen Tirmizi, br.3386., hadis hasen garib sahih, dok ga šejh Albani rhm., ocjenjuje kao da'if-slab; Musned el-Bezzar, br.129., da'if-slab; el-Mustedrek, br.1967.; el-Mu'udžem el-Evset, br.7053.)

Imam Ebul-'Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: Ibnul-Melek rhm., kaže: Ovo je znak optimizma i toga da su dlanovi ispunjeni nebeskim berićetom i blagoslovom i božanskim svjetlom. U djelu el-Subul stoji: Ovaj hadis je dokaz propisanosti potiranja lica nakon proučene dove. Kaže se: S obzirom na to da Allah dž.š., nikada podignute ruke ne vraća praznim, isto kao da je rahmet i Božija milost pala na podignute ruke i dlanove, pa je lice kao najčasniji dio ljudskog tijela najpreče da se taj Božiji rahmet na njega prenese i da bude počašćeno time... Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u djelu el-Bulug kaže: Ovaj hadis ima potporu u drugim predajama kod Ebu Davuda od Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, što nam sve zajedno ukazuje na to da je ovaj hadis hasen.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 8/284.)

Imam Zejnuddin el-Menavi rhm., kaže: „Ovo je Poslanik s.a.w.s., radio iz optimizma prema postizanju željene namjere i pomoći Božije, pa je stoga ovakvo postupanje sunnet što je i praksa određenog dijela šafijske uleme poput imama Nevevija kako to stoji u djelu el-Tahkik, držeći se u tome nekoliko predaja od kojih je jedna i ova, koje se, i pored slabog lanca prenosilaca, međusobno pojačavaju. Imam Nevevi rhm., u djelu el-Medžmu', smatra da nije sunnet potirati lice nakon proučene dove, slijedeći u tome imama Ibnu Abdus-Selama rhm., koji je rekao: Ovo neće praktikovati niko osim neznalica-džahil. Imam el-Nevevi rhm., ovu predaju, u djelu el-Ezkar, ocjenjuje kao da'if-slaba.“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami' el-Sagir, br.6705.)

Imam el-San'ani rhm., kaže: „Ovaj hadis ima potporu u drugim predajama kod Ebu Davuda i ostalih autora hadiskih zbirki od Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, što nam sve zajedno ukazuje na to da je ovaj hadis hasen. Ovaj hadis je dokaz propisanosti potiranja lica nakon proučene dove. Kaže se: S obzirom na to da Allah dž.š., nikada podignute ruke ne vraća praznim, isto kao da je rahmet i Božija milost pala na podignute ruke i dlanove, pa je lice kao najčasniji dio ljudskog tijela najpreče da se taj Božiji rahmet na njega prenese i da bude počašćeno time.“ (Pogledaj: Subulus-Selam, 4/219.)

c.)    Ibnu Abbas r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada se budeš obraćao dovom Allahu dž.š., uči dovu obrnutih dlanova naviše, a ne obrnutih dlanova naniže, pa kada završiš potri dlanovima lice svoje!“ (Da'if)

(Sunen Ibnu Madždže, br.1181-3866., dok ga šejh Nasiruddin el-Albani rhm., ocjenjuje da'ifom-slabim.; el-Evset, Ibnul-Munzir, 8/250-251., i bilježi: „Ahmed b. Hanbel rhm., kaže: Nisam čuo ništa po ovom pitanju, i imam Ahmed rhm., nije to praktikovao. Bilježi se od njega da je rekao: U namazu se lice ne potire nakon proučene dove, dok je mimo namaza to smatrao dozvoljenim. Bilježi se od Hasana el-Basrija rhm., da je on to praktikovao.“)

d.)    Ibnu Omer r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Vaš Gospodar je uistinu Živi i Plemeniti, i srami se od toga da Mu rob podigne ruke a da ih On vrati praznim, bez ikakvog hajra u njima, pa stoga kada neko od vas podigne ruke svoje u dovi, neka kaže: O Živi, o Vječni, nema drugog boga osim Tebe, o Ti koji si od milostivih Najmilostiviji – 3x – a potom kad odluči spustiti svoje ruke, neka tim hajrom potre po licu svome.“ (Da'if)

(Medžme'ul-Zeva'id, imam el-Hejsemi, br.17340., i ocjenjuje predaju kao metruk-ostavljenu, po kojoj se ne postupa.)

e.)    Zuhri rhm., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., podizao svoje ruke u visini prsiju prilikom učenja dove, nakon koje bi potro svoje lice. (Mursel)

(Musannef Abdurrezzak, br.3234.; Ref'ul-Jedejn bil-Du'a, Sujuti, 1/96.; Džami'ul-Ehadis, Sujuti, 41/189.; Feddul-Vi'a, br.52.)

f.)    Vehb rhm., prenosi: „Vidio sam Ibnu Omera i Ibnu Zubejra r.a., kako potiru lica svojim dlanovima.“ (Da'if)

(El-Edeb el-Mufred, br.609., dok šejh Albani rhm., ovu predaju ocjenjuje da'ifom-slabom.; Ref'ul-Jedejn bil-Du'a, Sujuti, 1/100.; Feddul-Vi'a, br.57.)

Šejh Zekerijja el-Ensari el-Šafi'i kaže: „U djelu el-Tahkik se odsječno tvrdi da je mustehabb potrti lice svoje nakon proučene dove.“ (Pogledaj: Esnel-Metalib fi šerhi Revdil-Talib, 1/160.)

Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Ako su ruke bile podignute u dovi – postoje dva mišljenja – a najpoznatije je da je mustehabb potrti lice nakon proučene dove, i ovog stava su bili: el-Kadi Ebul-Tajjib, Ebu Muhammed el-Džuvejni, Ibnul-Sabbag, el-Mutevelli, šejh el-Nasr, el-Gazali i Sahibul-Bejan.“ (Pogledaj: el-Medžmu' šerhul-Muhezzeb, 3/501.)

Šejh Abdullah b. Džibrin rhm., kaže: „Što se tiče potiranja lica nakon proučene dove, po tom pitanju se prenose određeni hadisi, pa je Ibnu Hadžer rhm., nakon spomena jednog od tih hadisa rekao da ovaj hadis ima potporu sa strane drugih hadisa po ovom pitanju što ih sve zajedno čini hasenom, i nakon dubljeg proučavanja dolazi se do sedam hadisa koji spominju ovaj propis, od sedmorice ashaba, da je Poslanik s.a.w.s., dizao ruke prilikom učenja dove, i da bi Poslanik s.a.w.s., potirao svoje lice nakon svršetka učenja dove. Oni koji negiraju ovaj propis kao da nisu dobro propratili sve puteve spomenutih predaja. Također se bilježi i od velikog broja ashaba da su potirali lice nakon proučene dove, dok autor Subulus-Selama spominje i mudrost ovog propisa pa kaže: S obzirom na to da Allah dž.š., nikada podignute ruke ne vraća praznim, isto kao da je rahmet i Božija milost pala na podignute ruke i dlanove, pa je lice kao najčasniji dio ljudskog tijela najpreče da se taj Božiji rahmet na njega prenese i da bude počašćeno time.“ (Pogledaj: Šerhu Ahsaril-Muhteserat, 8/15.)

Šejh Abdullah ibnu Džibrin rhm., je rekao: „Dovoljan nam je hafiz Ibnu Hadžer kao hafiz, i dovoljna nam je njegova ocjena da su ove predaje hasen!“ (Pogledaj: Šerhu Delilil-Talib, bab: Salatul-Tetavvu', str.123., 14 kaseta, druga strana. Šerh knjige nije dovršen.)

2.    Nije propisano i novotarija je potirati lice nakon proučene dove mimo namaza, zbog toga što ne postoji ni jedna sahih predaja od Poslanika s.a.w.s., i njegovih ashaba koja spominje ovaj propis, dok su sve predaje koje govore o propisanosti potiranja lica, nakon proučene dove mimo namaza, toliko da'if-slabe, da se međusobno ne mogu izdići na stepen HASEN hadisa. (Imam Malik, Ahmed, Sufjan el-Sevri, Ibnul-Mubarek, Ibnu Tejmijje, Bekr Ebu Zejd, Ibnu Baz, Ibnu Usejmin, Abdul-Muhsin el-Abbad, šejh Šenkiti, Ibnu Baz, Abdurrezzak Afifi, Abdullah b. Gudejjan, Abdullah b. Ku'ud...

Imam Muhammed Ibnu Rušd el-Kurtubi rhm., kaže: „Imam Malik rhm., je bio upitan o čovjeku koji potire lice svoje rukama nakon što je ruke podigao prilikom učenja dove, pa je zanegirao taj čin rekavši: Nije mi to poznato.“ Imam Malik rhm., je smatrao taj čin novotarijom, jer nije imao nikakve predaje po tom pitanju od Poslanika s.a.w.s., a ovo pitanje spada u oblast pitanja koja se ne rješavaju logikom i proizvoljnim mišljenjem.“ (Pogledaj: el-Bejan vel-Tahsil, 18/49.)

Šejh Ibnu Usejmin rhm., nakon navođenja riječi šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., i Ibnu Hadžera el-Askelanija rhm.:

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Što se tiče dizanja ruku od strane Poslanika s.a.w.s., prilikom učenja dove postoje brojni sahih hadisi koji nam potvrđuju tu praksu, ali što se tiče prakse potiranja lica nakon učenja dove po tom pitanju se bilježe par hadisa kojima se ne može ništa dokazati, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: Ikametul-Delil 'ala Ibtalil-Tahlil, 2/408.; el-Fetava el-Kubra, 2/219.; )

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u djelu Bulugul-Meram, br.1554., kaže: „Ovaj hadis ima potporu u drugim predajama kod imama Ebu Davuda rhm., od Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, što nam sve zajedno ukazuje na to da je ovaj hadis hasen.“

Kaže: „Ko prethodno navedene predaje smatra HASENOM – potiranje lica poslije proučene dove smatra sunnetom, a ko navedene predaje smatra DA'IFOM – potiranje lica smatra bid'atom, pa su stoga tri mišljenja po ovom pitanju:

1.    Potiranje lica poslije proučene dove je sunnet.

2.    Potiranje lica poslije proučene dove je bid'at.

3.    Potiranje lica poslije proučene dove nije ni sunnet ni bid'at tj. ono je mubah i dozvoljen čin, ako ga čovjek učini nećemo ga smatrati novotarom, a ako ga ne učini nećemo reći da mu je djelo krnjavo.

Po meni je najispravnije mišljenje da potiranje lica, poslije proučene dove, nije sunnet, jer su svi hadisi koji govore o ovom propisu da'if-slabi, i nije moguće dokazati sunnijjet nekog čina pomoću da'if i slabih predaja, i ovo je stav šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm..

Brojni su sahih hadisi koji nam govore o tome da je Poslanik s.a.w.s., dovio i podizao ruke pri učenju dovi, ali se u tim hadisima ne spominje i to da je potirao svoje lice nakon svršetka učenja dove, a s obzirom na to da su brojne predaje koje spominju sunnijjet podizanja ruku prilikom učenja dove čudno je da se u tim Sahih predajama ne spominje i propisanost potiranja lica nakon proučene dove, što nam ukazuje na to da navedeni čin nema nikakvog utemeljenja.

Shodno navedenom, ljepše je da čovjek ne potire lice nakon proučene dove, ali nećemo negirati isti taj postupak onome ko hasenom smatra predaje koje govore o tom činu.“ (Pogledaj: el-Šerh el-Mumti' 'ala Zadil-Mustakne'a, 4/41.)

Šejh Abdul-Muhsin el-Abbad kaže: „Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u djelu el-Bulug kaže: „Ovaj hadis ima potporu u drugim predajama kod Ebu Davuda od Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, što nam sve zajedno ukazuje na to da je ovaj hadis hasen.“ Tačno je da je ovo spomenuo hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., u djelu el-Bulug, ali je ispravno ono na čemu je bio šejhul-islam Ibnu Tejmijje i šejh Albani rhm.: Ništa od ovih hadisa nije potvrđeno, i ne mogu jedni druge pojačavati, pa se zbog toga neće po njima postupati, niti će se njima dokazivati. Čovjek će podizati svoje ruke prilikom učenja dove, pa kad završi s dovom spustiće svoje ruke bez prethodnog potiranja lica.“ (Pogledaj: Šerhu Sunen Ebi Davud, 15/133.)

U svakom slučaju, u vezi ovog pitanja ne postoji idžma'-konsenzus islamske uleme, tako da se neće s podozrenjem gledati na neistomišljenika po ovom pitanju, a Allah najbolje zna.


minber.ba

Mjesto na kojem se dva mora spajaju ali ne mješaju-Video