Ko su Ehl-us-Sunneh (Sljedbenici Sunneta)?

Šejhu-ul-Islâm es-Sâbûnî (rahimehullâh - d. 449H) je rekao:

“Oni (Ehl-us-Sunneh) slijede Selef-us-Sâlih, Imâme muslimana i 'ulemu. Oni se drže čvrste vjere i jasne istine koje su se oni držali.” [1]
Imâm el-Asbehânî (rahimehullâh - d.535H) je rekao:
Oni (Ehl-us-Sunneh) slijede Selef-us-Sâlih i napuštaju sve što je novo uvedeno (Bid'ah) u vjeru. [2]
Ovo su sljedbenici sunneta, oni koji slijede prve tri generacije (Selef-us-Sâlih) i nikakve druge grupacije i sekte, bez obzira što oni (sektaši) sebe nazivaju “Ehl-us-Sunneh”. 

Koja su obilježja za Ehl-us-Sunneh?
Ehl-us-Sunneh imaju potpuno isto vjerovanje (`aqîdah), medotologiju (menhedž) i ostalo razumijevanje Islâma kao (što su to imali) Poslanik Muhammed  (sallallâhu `alejhi we sellem) i njegovi ashâbi. To je prvo i glavno obilježje za Ehl-us-Sunneh. Ali isto tako ljubav prema učenjacima je jedno posebno obilježje.
 Imâm es-Sâbûnî (rahimehullâh) je rekao:
“Jedno od obilježja za Ehl-us-Sunneh je ljubav prema Imamima Sunneta.” [3]
“Oni teže i savjetuju narod sa istinom i strpljenjem. Oni vole i mrze u ime Islâma. Oni su protiv rasprava o Allâhu i upadanja u kontraverzije o Njemu. Oni izbjegavaju Ehl-ul-Bid'ah, zabludjeli narod, narod koji slijedi prohtjeve i neznalice.” [4]
Imâm Ebu Rajâ' Kutejbe bin Se'îd (rahimehullâh) je rekao:
“Ako vidiš čovjeka da voli Sufjâna es-Sevria, Mâlika bin Enesa, el-Evzâ'îa, Ibn- ul-Mubâreka, Ebûl-Ehvasa, znaj da je on od sljedbenika Sunneta.” [5]

Ko su Ehl-ul-Bid`ah (sljedbenici novotarija)?
To su svi ostali koji ne spadaju pod gore navedene opise. To su oni koji slijede Islâm kojeg oni temelje na tumačenju koje nije u skladu sa razumijevanjem Selefa i koji su se podijelili u sekte i grupe i pored toga što su Allâh i Njegov Poslanik (sallallâhu `alejhi we sellem) to strogo zabranili.
Neke stare sekte su: Haridžije, Murdžije, Kaderijje, Mu`tezile, Džehmijje, Šîje i Sûfije.
Neke nove sekte koje su se pojavile u zadnje vrijeme su sekte poput: Da'vat-ut-Teblîg, Hizb-ut-Tahrîr, Habešijje, Nation of Islâm, Ihvân-ul-Muslimîn i dr.
Među sektama postoje oni koji nisu muslimani iako oni sami sebe nazivaju muslimanima, ali zbog njihovog vjerovanja učenjaci su ih proglasili nevjernicima, kao na primjer sekte: Ahmedijje, Hulûlijje, Šîje isnâ `ašerijje  i Jezîdijje, Nation of Islâm, i drugi.
Poslanik (sallallâhu `alejhi we sellem) je rekao u vrlo poznatom hadisu:
“Zaista su se potomci Israilovi podijelili na sedamdeset i jednu skupinu a moj narod će se podijeliti na sedamdeset i tri skupine. Svi će oni u Džehennem osim jedne.”
Upitan je ko je ta skupina koja će biti spašena, a on je (sallallâhu `alejhi we sellem) odgovorio:
“To su oni koji slijede mene i moje ashâbe.” [6]

Koja su obilježja Ehl-ul-Bid`ah?
Pored njihovog pogrešnog vjerovanja, metodologije, obožavanja i drugog, oni posjeduju posebno obilježje a  to je njihova mržnja prema Ehl-us-Sunneh i njihovim Imâmima, te nazivanje Ehl-us-Sunneh  različitim lažnim imenima. Ovo obilježje je uvijek postojalo. Već za vrijeme Ebu Hanîfe i eš-Šâfie neki Ehl-ul-Bid'ah su o njima govorili:
“Znanje Šâfie i Ebu Hanîfe ne napušta ženski donji veš.” [7]
Ovako su govorili zavidni i zabludjeli sljedbenici novotarija koji su smatrali da Imâmi Ehl-us-Sunneh samo izučavaju tevhid, fikh i tako dalje,  umjesto proklete grčke filozofije i rimskih zakona, koje su čitale razne sekte.
 Imâm eš-Šâtibî (rahimehullâh) je komentirao ovu uvredu upućenu ovoj dvojici  Imâma muslimana: 
“Ovo je izjava pokvarenih i zabludjelih, neka ih Allâh ubije!” [8]
I dan danas postoje ovakva mišljenja. Rečeno je da su današnji učenjaci poput Albania, Ibn Bâza i Ibn`Usejmîna `učenjaci hajza`, `učenjaci SAD-a` i `zatvorenici u svojim bibliotekama`.
Imâm es-Sâbûnî (rahimehullâh) je rekao:
“Ja vidim da su Ehl-ul-Bid'ah, tako što nazivaju Ehl-us-Sunneh ovim imenima, primili isti onaj karakter koji su nevjernici imali za vrijeme Poslanika (sallallâhu `alejhi we sellem). Oni su ga vrijeđali sa svim mogućim imenima. Govorili su: `vračar`, `mađioničar`, `pjesnik`, `luđak`, `izumitelj`, lažov`. Nek ih Allâh osudi! Poslanik (sallallâhu `alejhi we sellem) je bio čist od svih ovih optužbi. Uistinu, on je bio samo vjerovjesnik, odabranik, i Poslanik (sallallâhu `alejhi we sellem)."

انظُرْ كَيْفَ ضَرَبُوا لَكَ الْأَمْثَالَ فَضَلُّوا فَلَا يَسْتَطِيعُونَ سَبِيلً

“Vidi šta o tebi oni govore, pa onda lutaju i Pravi put ne mogu da nađu”. (El-Furqan; 9) [9]
Ehl-ul-Bid'ah su u posljednje deseteljeće, a ponajviše oni koji imaju ozbiljne probleme sa vjerovanjem (akidom) nazvali one koji imaju ispravno vjerovanje `Vehabije (Wahhâbî)`  po šejh-ul-Islâmu Ibn `Abdil-Vehhâbu.
Šejh-ul-Islâm Muhammed bin `Abdil-Vehhâb (rahimehullâh) je bukvalno iskorijenio sav onaj širk, kufr i bid'ah koji se nalazio u tadašnjoj Saudijskoj Arabiji, koji su došli putem raznih sekti. Ali i pored mržnje, naprezanja i borbe engleza i sûfija  protiv tevhida i sunneta, Allâh je pomogao Ibn `Abdil-Vehhâba i njegove učenike da iskorjene sve zagađenosti koje su se pojavile među muslimanima.
Važno je znati da ne postoji niko ko sebe naziva `Vehabija`.
Imâm Ibn `Abdil-Vehhâb sam sebe nije nazivao vehabija, a to nisu činili ni njegovi učenici niti bilo ko od Ehl-us-Sunneta poslije njega, već oni koji se igraju i iskrivljuju Allâhovo lijepo ime El-Vehhâb, su zajedno sa engleskim obožavateljima krsta pomogli jedni drugima, boreći se protiv Allâhove vjere i njezinih istinskih sljedbenika da odu još dublje u zabludu.    
Neki drugi nadimci koje su sljedbenici novotarija dali sljedbenicima sunneta su između ostalog: `Es-Selefijje el-Džedîdah (nove selefije)` i `Saudi Selefî (saudijske selefije)`. Ovo su, međutim, samo izjave neznalica, onih koji ne mogu uzvratiti sljedbenicima sunneta sa dokazima, već ih počinju ogovarati i vrijeđati.

---

[1] Risâlah fîl I'tiqâd Ahl-is-Sunnah wa Ashâb-il-Hadîth str. 100
[2] Al-Hujjah fî Bayân-il-Mahajjah (1/364)
[3] `Aqîdat-us-Salaf wa Ashâb-ul-Hadîth #157
[4]  `Aqîdat-us-Salaf wa Ashâb-ul-Hadîth #144
[5] Al-îmân
[6] Tirmizî, Hâkim
[7]  Al-I'tisâm (239/2) av ash-Shâtibî
[8]  Ibid

[9] `Aqîdat-us-Salaf wa Ashâb-ul-Hadîth #155

Odgovor ateistima-Faktori koji ukazuju na postojanje Allâha?

Postoje četiri faktora koji ukazuju na postojanje Allâha:
1. Urođena priroda.(Fitra)
2. Razum.
3. Uputa.
4. Osjećaj.
Što se tiče urođene prirode (Fitre), ona ukazuje na Njegovo postojanje na sljedeći način:
Sva stvorenja su stvorena sa urođenom vjerom u Stvoritelja bez potrebe prethodnog razmišljanja i učenja. Samo onaj ko dobije nešto iskrivljeno u svom srcu, odstupa od ove prirode. Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) je rekao (u značenju):
“Sva djeca se rađaju sa urođenom fitrom. Zatim ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom.”
Što se tiče razumskog dokaza za postojanje Allâha, opće je poznato da sva ranija i kasnija stvorenja trebaju Stvoritelja, tj. nekog Ko ih je stvorio. Ništa ne može nastati samo od sebe, niti može nastati slučajno.
Nemoguće je da nešto nastane samo od sebe, jer ništa ne može stvoriti samo sebe. Kako može, nešto što je bilo nepostojuće, stvarati?
Povrh toga, ništa ne može nastati slučajno. Svi događaji moraju imati nešto što ih pokrene. Red koji izaziva divljenje u onom što postoji, ovaj povezani sistem i jedinstvo, onemogućuje da bude slučajnost. Nešto što nastane slučajno nema ni svoje postojanje u redu, a da ne govorimo o opstanku i razvoju.
Ako je nemoguće za ova stvorenja da nastanu sama od sebe ili slučajno, onda to zahtjeva da imaju Stvoritelja, a to nije niko drugi do Allâh, Gospodar stvorenja.
Allâh (ta´âlâ) je spomenuo ovaj razumski dokaz i uvjerljivi argument u poglavlju ”at-Tûr”. On je rekao:

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ

”Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!” [1]
To hoće reći, da nisu stvoreni bez Stvoritelja i da nisu sami sebe stvorili. Ovo zahtjeva da je Allâh (tabârak wa ta´âlâ) njihov Stvoritelj. Zato je rekao Djubayr bin Mut´im (radhiya Allâhu ´anh) kada je čuo Allâhovog Poslanika (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) da uči ajete:

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ أَمْ خَلَقُوا السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ بَل لَّا يُوقِنُونَ أَمْ عِندَهُمْ خَزَائِنُ رَبِّكَ أَمْ هُمُ الْمُصَيْطِرُونَ

“Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju (oni nisu ni u šta sigurni). Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?!” [2]
“Moje srce je htjelo izletjeti. To je bio prvi put kad se vjerovanje usadilo u moje srce.”
Djubayr je u to vrijeme bio mnogobožac. [3]
Da uzmemo jedan primjer. Recimo da ti neko ispriča o jednom visokom dvorcu koji je okruzen vrtovima kroz koje rijeke teku. Napunjen je dušecima i krevetima i ukrašen je sa svim vrstama nakita. Ako bi ova osoba kasnije rekla da je ovaj dvorac i sve što on sadrži, nastalo samo od sebe ili slučajno, ti bi odmah to porekao, optužio ga za laž i smatrao bi njegov govor besmislicom. Da li je onda moguće da je ovo prostrano stvorenje sa zemljom, nebesima, nebeskim tijelima i prekrasno i zadivljujuće stanje nastalo samo od sebe ili slučajno, bez Stvoritelja.
Što se tiče propisanih dokaza za postojanje Allâha, to piše u svim objavljenim Listovima (Suhufi). Svi oni korisni propisi za stvorenja koja se nalaze u njima (Listovima), su dokaz da dolaze od Mudrog Gospodara koji dobro poznaje Svoja stvorenja. Obavještenja o stvorenju su posvjedočena od svakodnevnih događaja, koji dokazuju da dolaze od Gospodara koji je sposoban da stvori ono o čemu je obavijestio.
Što se tiče dokaza osjećaja za Allâhovo postojanje, sastoje se od dva načina:
Prvi: Mi čujemo i vidimo kako molitve bivaju uslišane i oni koji se nalaze u nevolji budu pomognuti. Ovo je uočljiv dokaz Njegovog (ta´âlâ) postojanja. Allâh (ta´âlâ) je rekao:

وَنُوحًا إِذْ نَادَى مِن قَبْلُ فَاسْتَجَبْنَا لَهُ

“I Nuhu se, kad u davno vrjeme zavapi, odazvasmo.” [4]

إِذْ تَسْتَغِيثُونَ رَبَّكُمْ فَاسْتَجَابَ لَكُمْ

“I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili; On vam se odazvao.” [5]
U ”Sahîh al-Bukhârî” prenosi se od Enesa bin Mâlika (radhiya Allâhu ´anh) koji je rekao:
“Jedan petak kad je Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) stojao i propovijedao, jedan beduin je ušao (u džamiju) i rekao: “Allahov Poslaniče, imetak nam propada i familije gladuju. Moli Allâha za nas.” On je zatim digao ruke i molio. Nije prošlo malo a oblaci su se već bili nagomilali kao brda. Nije stigao ni sići s minbera, a kiša je već curila niz njegovu bradu. Slijedeći petak je došao isti beduin, ili jedan drugi, i rekao: “Allâhov Poslaniče, kuće se ruše a imetak biva prelijevan. Moli Allâha za nas.” On je zatim digao svoje ruke i molio. “Allâh, oko nas a ne na nas.” Nije pokazao (prstom) na bilo koji pravac, a da nije prestala.”
Još i danas su uslišane molitve (onih koji mole) očevidni događaj onima koji se iskreno okrenu Allâhu (ta´âlâ) i ispune uvijete da molitva bude uslišana.
Drugi: Poslanikovi znakovi, zvani “čuda”, koja su ljudi vidjeli i o kojima su čuli, su uvjerljivi dokazi da Onaj Koji ih je poslao, postoji. A to je Allâh (ta´âlâ). Ova pitanja su iznad normalnih ljudskih pojava. Allâh (ta´âlâ) dopušta da se dese kao podrška i pobjeda Svojim vjerovjesnicima.
Primjer za to su Mûsâovi (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) znakovi. Allâh (ta´âlâ) mu je naredio da udari more svojim štapom. Kad je to uradio, more se razdvojilo u dvanaest suhi puteva a voda između njih je stajala poput zidova. Allâh (ta´âlâ) je rekao:

فَأَوْحَيْنَا إِلَى مُوسَى أَنِ اضْرِب بِّعَصَاكَ الْبَحْرَ فَانفَلَقَ فَكَانَ كُلُّ فِرْقٍ كَالطَّوْدِ الْعَظِيمِ

“I Mi objavismo Mûsâu: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo; [6]
Drugi primjer je 'Îsâov (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) znak. On je oživljavao mrtve i dizao ih iz kaburova s Allâhovom dozvolom. Allâh (ta´âlâ) je rekao:

وَأُحْيِـي الْمَوْتَى بِإِذْنِ اللّهِ

“I oživljavaću mrtve, voljom Allâhovom.” [7]

وَإِذْ تُخْرِجُ الْمَوتَى بِإِذْنِي

“I kada si, voljom Mojom, mrtve dizao.” [8]
Treći primjer je Muhammed (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam). Kada su ga Kurejšije upitali da im pokaže jedan znak, on je pokazao na mjesec koji se tada podijelio u dvije polovice. Ovo su vidjeli ljudi. U vezi s ovim On (ta´âlâ) je kazao:

اقْتَرَبَتِ السَّاعَةُ وَانشَقَّ الْقَمَرُ وَإِن يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا وَيَقُولُوا سِحْرٌ مُّسْتَمِرٌّ

“Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!" [9]
Ovi materijalni znakovi koje Allâh (ta´âlâ) dopušta da se dese kao podrška i pobjeda vjerovjesnicima, je uvjerljiv dokaz Njegovog (ta´âlâ) postojanja.

---

[1] 52:35.
[2] 52:35-37.
[3] Prenosi se od al-Bukhârîje.
[4] 21:76.
[5] 8:9.
[6] 26:63.
[7] 3:49.
[8] 5:110.

[9] 54:1-2.

Odgovor ateistima-Faktori koji ukazuju na postojanje Allâha?

Postoje četiri faktora koji ukazuju na postojanje Allâha:
1. Urođena priroda.(Fitra)
2. Razum.
3. Uputa.
4. Osjećaj.
Što se tiče urođene prirode (Fitre), ona ukazuje na Njegovo postojanje na sljedeći način:
Sva stvorenja su stvorena sa urođenom vjerom u Stvoritelja bez potrebe prethodnog razmišljanja i učenja. Samo onaj ko dobije nešto iskrivljeno u svom srcu, odstupa od ove prirode. Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) je rekao (u značenju):
“Sva djeca se rađaju sa urođenom fitrom. Zatim ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom.”
Što se tiče razumskog dokaza za postojanje Allâha, opće je poznato da sva ranija i kasnija stvorenja trebaju Stvoritelja, tj. nekog Ko ih je stvorio. Ništa ne može nastati samo od sebe, niti može nastati slučajno.
Nemoguće je da nešto nastane samo od sebe, jer ništa ne može stvoriti samo sebe. Kako može, nešto što je bilo nepostojuće, stvarati?
Povrh toga, ništa ne može nastati slučajno. Svi događaji moraju imati nešto što ih pokrene. Red koji izaziva divljenje u onom što postoji, ovaj povezani sistem i jedinstvo, onemogućuje da bude slučajnost. Nešto što nastane slučajno nema ni svoje postojanje u redu, a da ne govorimo o opstanku i razvoju.
Ako je nemoguće za ova stvorenja da nastanu sama od sebe ili slučajno, onda to zahtjeva da imaju Stvoritelja, a to nije niko drugi do Allâh, Gospodar stvorenja.
Allâh (ta´âlâ) je spomenuo ovaj razumski dokaz i uvjerljivi argument u poglavlju ”at-Tûr”. On je rekao:

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ

”Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!” [1]
To hoće reći, da nisu stvoreni bez Stvoritelja i da nisu sami sebe stvorili. Ovo zahtjeva da je Allâh (tabârak wa ta´âlâ) njihov Stvoritelj. Zato je rekao Djubayr bin Mut´im (radhiya Allâhu ´anh) kada je čuo Allâhovog Poslanika (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) da uči ajete:

أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ أَمْ خَلَقُوا السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ بَل لَّا يُوقِنُونَ أَمْ عِندَهُمْ خَزَائِنُ رَبِّكَ أَمْ هُمُ الْمُصَيْطِرُونَ

“Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju (oni nisu ni u šta sigurni). Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?!” [2]
“Moje srce je htjelo izletjeti. To je bio prvi put kad se vjerovanje usadilo u moje srce.”
Djubayr je u to vrijeme bio mnogobožac. [3]
Da uzmemo jedan primjer. Recimo da ti neko ispriča o jednom visokom dvorcu koji je okruzen vrtovima kroz koje rijeke teku. Napunjen je dušecima i krevetima i ukrašen je sa svim vrstama nakita. Ako bi ova osoba kasnije rekla da je ovaj dvorac i sve što on sadrži, nastalo samo od sebe ili slučajno, ti bi odmah to porekao, optužio ga za laž i smatrao bi njegov govor besmislicom. Da li je onda moguće da je ovo prostrano stvorenje sa zemljom, nebesima, nebeskim tijelima i prekrasno i zadivljujuće stanje nastalo samo od sebe ili slučajno, bez Stvoritelja.
Što se tiče propisanih dokaza za postojanje Allâha, to piše u svim objavljenim Listovima (Suhufi). Svi oni korisni propisi za stvorenja koja se nalaze u njima (Listovima), su dokaz da dolaze od Mudrog Gospodara koji dobro poznaje Svoja stvorenja. Obavještenja o stvorenju su posvjedočena od svakodnevnih događaja, koji dokazuju da dolaze od Gospodara koji je sposoban da stvori ono o čemu je obavijestio.
Što se tiče dokaza osjećaja za Allâhovo postojanje, sastoje se od dva načina:
Prvi: Mi čujemo i vidimo kako molitve bivaju uslišane i oni koji se nalaze u nevolji budu pomognuti. Ovo je uočljiv dokaz Njegovog (ta´âlâ) postojanja. Allâh (ta´âlâ) je rekao:

وَنُوحًا إِذْ نَادَى مِن قَبْلُ فَاسْتَجَبْنَا لَهُ

“I Nuhu se, kad u davno vrjeme zavapi, odazvasmo.” [4]

إِذْ تَسْتَغِيثُونَ رَبَّكُمْ فَاسْتَجَابَ لَكُمْ

“I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili; On vam se odazvao.” [5]
U ”Sahîh al-Bukhârî” prenosi se od Enesa bin Mâlika (radhiya Allâhu ´anh) koji je rekao:
“Jedan petak kad je Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) stojao i propovijedao, jedan beduin je ušao (u džamiju) i rekao: “Allahov Poslaniče, imetak nam propada i familije gladuju. Moli Allâha za nas.” On je zatim digao ruke i molio. Nije prošlo malo a oblaci su se već bili nagomilali kao brda. Nije stigao ni sići s minbera, a kiša je već curila niz njegovu bradu. Slijedeći petak je došao isti beduin, ili jedan drugi, i rekao: “Allâhov Poslaniče, kuće se ruše a imetak biva prelijevan. Moli Allâha za nas.” On je zatim digao svoje ruke i molio. “Allâh, oko nas a ne na nas.” Nije pokazao (prstom) na bilo koji pravac, a da nije prestala.”
Još i danas su uslišane molitve (onih koji mole) očevidni događaj onima koji se iskreno okrenu Allâhu (ta´âlâ) i ispune uvijete da molitva bude uslišana.
Drugi: Poslanikovi znakovi, zvani “čuda”, koja su ljudi vidjeli i o kojima su čuli, su uvjerljivi dokazi da Onaj Koji ih je poslao, postoji. A to je Allâh (ta´âlâ). Ova pitanja su iznad normalnih ljudskih pojava. Allâh (ta´âlâ) dopušta da se dese kao podrška i pobjeda Svojim vjerovjesnicima.
Primjer za to su Mûsâovi (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) znakovi. Allâh (ta´âlâ) mu je naredio da udari more svojim štapom. Kad je to uradio, more se razdvojilo u dvanaest suhi puteva a voda između njih je stajala poput zidova. Allâh (ta´âlâ) je rekao:

فَأَوْحَيْنَا إِلَى مُوسَى أَنِ اضْرِب بِّعَصَاكَ الْبَحْرَ فَانفَلَقَ فَكَانَ كُلُّ فِرْقٍ كَالطَّوْدِ الْعَظِيمِ

“I Mi objavismo Mûsâu: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo; [6]
Drugi primjer je 'Îsâov (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) znak. On je oživljavao mrtve i dizao ih iz kaburova s Allâhovom dozvolom. Allâh (ta´âlâ) je rekao:

وَأُحْيِـي الْمَوْتَى بِإِذْنِ اللّهِ

“I oživljavaću mrtve, voljom Allâhovom.” [7]

وَإِذْ تُخْرِجُ الْمَوتَى بِإِذْنِي

“I kada si, voljom Mojom, mrtve dizao.” [8]
Treći primjer je Muhammed (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam). Kada su ga Kurejšije upitali da im pokaže jedan znak, on je pokazao na mjesec koji se tada podijelio u dvije polovice. Ovo su vidjeli ljudi. U vezi s ovim On (ta´âlâ) je kazao:

اقْتَرَبَتِ السَّاعَةُ وَانشَقَّ الْقَمَرُ وَإِن يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا وَيَقُولُوا سِحْرٌ مُّسْتَمِرٌّ

“Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!" [9]
Ovi materijalni znakovi koje Allâh (ta´âlâ) dopušta da se dese kao podrška i pobjeda vjerovjesnicima, je uvjerljiv dokaz Njegovog (ta´âlâ) postojanja.

---

[1] 52:35.
[2] 52:35-37.
[3] Prenosi se od al-Bukhârîje.
[4] 21:76.
[5] 8:9.
[6] 26:63.
[7] 3:49.
[8] 5:110.

[9] 54:1-2.