Postoje četiri faktora koji ukazuju na postojanje Allâha:1. Urođena priroda.(Fitra)
2. Razum.
3. Uputa.
4. Osjećaj.
Što se tiče urođene prirode (Fitre), ona ukazuje na Njegovo postojanje na sljedeći način:
Sva stvorenja su stvorena sa urođenom vjerom u Stvoritelja bez potrebe prethodnog razmišljanja i učenja. Samo onaj ko dobije nešto iskrivljeno u svom srcu, odstupa od ove prirode. Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) je rekao (u značenju):
“Sva djeca se rađaju sa urođenom fitrom. Zatim ga njegovi roditelji učine židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom.”
Što se tiče razumskog dokaza za postojanje Allâha, opće je poznato da sva ranija i kasnija stvorenja trebaju Stvoritelja, tj. nekog Ko ih je stvorio. Ništa ne može nastati samo od sebe, niti može nastati slučajno.
Nemoguće je da nešto nastane samo od sebe, jer ništa ne može stvoriti samo sebe. Kako može, nešto što je bilo nepostojuće, stvarati?
Povrh toga, ništa ne može nastati slučajno. Svi događaji moraju imati nešto što ih pokrene. Red koji izaziva divljenje u onom što postoji, ovaj povezani sistem i jedinstvo, onemogućuje da bude slučajnost. Nešto što nastane slučajno nema ni svoje postojanje u redu, a da ne govorimo o opstanku i razvoju.
Ako je nemoguće za ova stvorenja da nastanu sama od sebe ili slučajno, onda to zahtjeva da imaju Stvoritelja, a to nije niko drugi do Allâh, Gospodar stvorenja.
Allâh (ta´âlâ) je spomenuo ovaj razumski dokaz i uvjerljivi argument u poglavlju ”at-Tûr”. On je rekao:
أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ
”Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!” [1]To hoće reći, da nisu stvoreni bez Stvoritelja i da nisu sami sebe stvorili. Ovo zahtjeva da je Allâh (tabârak wa ta´âlâ) njihov Stvoritelj. Zato je rekao Djubayr bin Mut´im (radhiya Allâhu ´anh) kada je čuo Allâhovog Poslanika (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) da uči ajete:
أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ هُمُ الْخَالِقُونَ أَمْ خَلَقُوا السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضَ بَل لَّا يُوقِنُونَ أَمْ عِندَهُمْ خَزَائِنُ رَبِّكَ أَمْ هُمُ الْمُصَيْطِرُونَ
“Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju (oni nisu ni u šta sigurni). Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?!” [2]“Moje srce je htjelo izletjeti. To je bio prvi put kad se vjerovanje usadilo u moje srce.”
Djubayr je u to vrijeme bio mnogobožac. [3]
Da uzmemo jedan primjer. Recimo da ti neko ispriča o jednom visokom dvorcu koji je okruzen vrtovima kroz koje rijeke teku. Napunjen je dušecima i krevetima i ukrašen je sa svim vrstama nakita. Ako bi ova osoba kasnije rekla da je ovaj dvorac i sve što on sadrži, nastalo samo od sebe ili slučajno, ti bi odmah to porekao, optužio ga za laž i smatrao bi njegov govor besmislicom. Da li je onda moguće da je ovo prostrano stvorenje sa zemljom, nebesima, nebeskim tijelima i prekrasno i zadivljujuće stanje nastalo samo od sebe ili slučajno, bez Stvoritelja.
Što se tiče propisanih dokaza za postojanje Allâha, to piše u svim objavljenim Listovima (Suhufi). Svi oni korisni propisi za stvorenja koja se nalaze u njima (Listovima), su dokaz da dolaze od Mudrog Gospodara koji dobro poznaje Svoja stvorenja. Obavještenja o stvorenju su posvjedočena od svakodnevnih događaja, koji dokazuju da dolaze od Gospodara koji je sposoban da stvori ono o čemu je obavijestio.
Što se tiče dokaza osjećaja za Allâhovo postojanje, sastoje se od dva načina:
Prvi: Mi čujemo i vidimo kako molitve bivaju uslišane i oni koji se nalaze u nevolji budu pomognuti. Ovo je uočljiv dokaz Njegovog (ta´âlâ) postojanja. Allâh (ta´âlâ) je rekao:
وَنُوحًا إِذْ نَادَى مِن قَبْلُ فَاسْتَجَبْنَا لَهُ
“I Nuhu se, kad u davno vrjeme zavapi, odazvasmo.” [4]إِذْ تَسْتَغِيثُونَ رَبَّكُمْ فَاسْتَجَابَ لَكُمْ
“I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili; On vam se odazvao.” [5]U ”Sahîh al-Bukhârî” prenosi se od Enesa bin Mâlika (radhiya Allâhu ´anh) koji je rekao:
“Jedan petak kad je Poslanik (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) stojao i propovijedao, jedan beduin je ušao (u džamiju) i rekao: “Allahov Poslaniče, imetak nam propada i familije gladuju. Moli Allâha za nas.” On je zatim digao ruke i molio. Nije prošlo malo a oblaci su se već bili nagomilali kao brda. Nije stigao ni sići s minbera, a kiša je već curila niz njegovu bradu. Slijedeći petak je došao isti beduin, ili jedan drugi, i rekao: “Allâhov Poslaniče, kuće se ruše a imetak biva prelijevan. Moli Allâha za nas.” On je zatim digao svoje ruke i molio. “Allâh, oko nas a ne na nas.” Nije pokazao (prstom) na bilo koji pravac, a da nije prestala.”
Još i danas su uslišane molitve (onih koji mole) očevidni događaj onima koji se iskreno okrenu Allâhu (ta´âlâ) i ispune uvijete da molitva bude uslišana.
Drugi: Poslanikovi znakovi, zvani “čuda”, koja su ljudi vidjeli i o kojima su čuli, su uvjerljivi dokazi da Onaj Koji ih je poslao, postoji. A to je Allâh (ta´âlâ). Ova pitanja su iznad normalnih ljudskih pojava. Allâh (ta´âlâ) dopušta da se dese kao podrška i pobjeda Svojim vjerovjesnicima.
Primjer za to su Mûsâovi (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) znakovi. Allâh (ta´âlâ) mu je naredio da udari more svojim štapom. Kad je to uradio, more se razdvojilo u dvanaest suhi puteva a voda između njih je stajala poput zidova. Allâh (ta´âlâ) je rekao:
فَأَوْحَيْنَا إِلَى مُوسَى أَنِ اضْرِب بِّعَصَاكَ الْبَحْرَ فَانفَلَقَ فَكَانَ كُلُّ فِرْقٍ كَالطَّوْدِ الْعَظِيمِ
“I Mi objavismo Mûsâu: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo; [6]Drugi primjer je 'Îsâov (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam) znak. On je oživljavao mrtve i dizao ih iz kaburova s Allâhovom dozvolom. Allâh (ta´âlâ) je rekao:
وَأُحْيِـي الْمَوْتَى بِإِذْنِ اللّهِ
“I oživljavaću mrtve, voljom Allâhovom.” [7]وَإِذْ تُخْرِجُ الْمَوتَى بِإِذْنِي
“I kada si, voljom Mojom, mrtve dizao.” [8]Treći primjer je Muhammed (sallâ Allâhu ´alayhi wa sallam). Kada su ga Kurejšije upitali da im pokaže jedan znak, on je pokazao na mjesec koji se tada podijelio u dvije polovice. Ovo su vidjeli ljudi. U vezi s ovim On (ta´âlâ) je kazao:
اقْتَرَبَتِ السَّاعَةُ وَانشَقَّ الْقَمَرُ وَإِن يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا وَيَقُولُوا سِحْرٌ مُّسْتَمِرٌّ
“Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!" [9]Ovi materijalni znakovi koje Allâh (ta´âlâ) dopušta da se dese kao podrška i pobjeda vjerovjesnicima, je uvjerljiv dokaz Njegovog (ta´âlâ) postojanja.
[1] 52:35.
[2] 52:35-37.
[3] Prenosi se od al-Bukhârîje.
[4] 21:76.
[5] 8:9.
[6] 26:63.
[7] 3:49.
[8] 5:110.
[9] 54:1-2.
Nema komentara:
Objavi komentar