Fantastičan tekst cijenjenog šejha Muhammeda Husejna Jakuba: Jednom prilikom dok sam sjedio u džamiji prišao mi je neki čovjek i rekao: ''Imam neke nedoumice i sumnje na koje ne mogu da odgovorim, pa bih volio podijeliti ih s tobom kako bi mi ti adekvatno odgovorio.'' Ali prije nego što navedem sumnje ovog brata i odgovorim na njih, želim potvrditi da uzimam Allaha za svjedoka da nikada nisam volio laž niti sam ikada u životu lagao. Nisam lagao u da'vi niti za da'vu, niti bilo kada u svom životu. Allah da se smiluje mom ocu i djedu koji su me odgajali da uvijek mrzim laž. Allah je svjedok između mene i vas da svaku priču, kao i ovu, nisam izmislio, nego da je svaka od njih puka istina.
Sada ću navesti jednu sumnju koja je mučila ovog brata i odgovoriti na istu. Nakon zamuckivanja, odhukivanja i kratkog uvoda, on reče: ''Kako preživljavate ti, šejh Ebu Ishak el-Huvejni, šejh Muhammed Hassan...?''
Ja sam stvarno bio sposoban da mu na to pitanje, bez imalo oklijevanja, odgovorim: šta se to tebe tiče, ali neka je veličanstven Gospodar!!! Sjedili smo u džamiji pa sam osjetio da mu trebam odgovoriti na najljepši način.
Zar Allah nije rekao: ''Onaj ko se Allaha boji, On će mu iz svake situacije naći izlaza. Dat će mu opskrbu odakle se i ne nada. Onaj ko se na Allaha osloni, On mu je dovoljan. Allah će Svoju volju upotpuniti. Allah je svemu odredio određeni rok.'' (Et-Talak, 2-3.)
Zar Allah nije rekao: ''Kada bi stanovnici naselja vjerovali i bojali se Mi bismo im otvorili vrata berićeta sa nebesa i iz Zemlje.'' (El-E'araf, 96.)
Zar Allah nije rekao: ''Kada bi sljedbenici Knjige vjerovali i bojali se, Mi bismo im oprostili njihove grijehe, uveli bismo ih u vrtove uživanja. Kada bi oni primijenili Tevrat i Indžil i ono što im je objavljeno od njihovog Gospodara, jeli bi iznad sebe i ispod svojih nogu.'' (El-Maide, 65 – 66.)
Zar Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: ''Kada biste se vi oslanjali na Allaha istinskim oslanjanjem, On bi vas opskrbio kao što opskrbljuje ptice. One ujutro polijeću praznih, a navečer se vraćaju punih stomaka.''
Tako ti Allaha, zar nije preče da se daije pridržavaju ovih ajeta i hadisa prije nego bilo ko drugi???
Zar ti ne misliš da su daije u svom imanu, osloncu na Allaha i takvaluku, onako kako vidiš i čuješ o njima, preči da ih Allah opskrbi onako kako daje opskrbu ptici? Ona ni kod koga ne radi, ne uzima platu, ne oslanja se ni na koga. Ali joj opskrba dolazi izobilja sa svih strana!
Allah, subhanehu ve te'ala, rekao je da bi oni, kada bi primijenili Tevrat i Indžil i ono što im je objavljeno od njihovog Gospodara, jeli iz izobilja iznad sebe i ispod svojih nogu. Svaki daija koji u svom životu primjenjuje Allahovu Knjigu i sunnet, i u svojoj porodici, i koji se bori sa svojom da'vom, pomaže drugima da idu tim putem, zar nije njegovo pravo da jede iznad sebe i ispod sebe jer Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: ''Allahovo obećanje, a Allah neće Svoje obećanje zanemariti.'' (Ez-Zumer, 20.)
Onaj ko se pita odakle se hrane daije, to mu je odgovor. Njih hrani, poji i opskrbljuje Allah isto onako kao što opskrbljuje pticu, ili onako kako Allah daje Svoj blagoslov pripadnicima imana ili kao što opskrbljuje bogobojaznoga odakle se i ne nada.
Zatim, da li si ikada čuo da daije kradu? Jesi li ikada čuo da je neko od njih pozajmio od nekoga nešto i da mu to nije vratio? Je li ikada iko rekao da je jedan od daija pojeo nečiji imetak i to dokazao?
Hvala Allahu, njima je dovoljno ono što im On dadne. Allah ih čuva i oni uživaju u Allahovim blagodatima.
Zatim, ako se kod pojedinih daija primijete tragovi velike opskrbe ili mnoštva imetka, ljudi se čude. Stvari nisu onako kako ih vidiš. To je ljepota Allahovog zastora, veličanstvenost Allahovog berićeta. Možda je ono što oni udjeljuju malo u odnosu na ono što drugi posjeduju od brojnosti imetka. Ali zbog Allahovog berićeta i nemogućnosti da se vidi ono što je u rukama drugih ljudi, te pokazivanja neovisnosti: ''Onaj ko ih ne poznaje pomislit će da su bogati...''
Često ćeš vidjeti, ma daj da ti kažem o sebi lično. Ništa ne čuvaju niti gomilaju. U svojoj kući nemaju ''nekoliko hiljada skrivenih''. Zbog toga se uvijek vidi da posjeduju, ali je suština da oni udjeljuju isto kao što posjeduju. Kada bi od mene naprimjer tražio, kao što prenose braća, da ti dadnem pet hiljada egipatskih džunejha, tako mi Allaha, ja ih nemam. Nemam... Nemam! Vjeruj mi na riječ. Ti ćeš možda reći: ''Pogledaj auto, velika kuća i... i...'', ali ja ti kažem da je to samo uživanje u onom što već posjedujemo. Ali da imam riznice, trezore, sefove, to kod nas nećeš naći. Vjeruj mi na riječ.
Zatim, moraš znati da su daije nadničari kod Allaha. On im daje kefalu (nadoknada za rad), i zbog toga što su zahvalni na Njegovim blagodatima, On im povećava berićet. I zbog toga što ne obožavaju strasti i idu preko granica dopuštenog, kod njih ćeš naći da je malo uvijek veliko.
Neko će reći: ''Ali primijeti se da su naši šejhovi bogati?'' Ovdje ću se prisjetiti riječi šejha Muhammeda b. Ismaila el-Mukadema, Allah ga sačuvao, počastio i podigao mu ugled na ovom i onom svijetu, kada su mu neke od grupa rekle na početku devedesetih godina: ''Zašto se selefije ne pozatvaraju?'', pa je on, Allah ga sačuvao, rekao: ''Zar nam može neko zavidjeti na zdravlju i spasu?'' Ja ću to isto reći: Zar nas može neko kuditi zbog toga što nam je Allah dao opskrbu bez da nas drugi vide ili da tražimo i prosimo od ljudi?
Može li nas neko kuditi zbog toga što nas je Allah poštedio Svojom blagodati i spasom?
