 |
Šta podrazumjevamo pod onim što ljudi poštuju, cijene i vole: u globalu je to jedan splet ili paket sifata i svojstava uzvišenih, plemenitih i svima ljupkim i dragim. Ako se ta svojstva nađu kod jednog muslimana – ljudi će takvu osobu poštivati, voljeti i cijeniti, do njegovog stava i riječi će držati, i njegove upute i savjete će prihvatati i primati.
Na ovom stepenu ahlaka je prvashodno bio naš Poslanik s.a.w.s., koji treba da nam je uzor u svakom aspektu života. Alija r.a., opisujući našeg Poslanika s.a.w.s., između ostalog nabraja i sljedeće: "Ko bi ga najedanput vidio – uplašio bi se od njega, ali ako se s njime malo više družio – zavolio ga je!" (Sunen Tirmizi, br.3638.)
Dakle, svaki musliman mora da radi na tome da bude omiljen i drag ljudima oko sebe, što je generalni uslov otvaranja tuđih srca radi primanja islama ili radi prihvatanja i sprovođenja u praksu islamskih zakona i propisa.
Ebu Hurejre r.a., je, nakon što mu je majka prigrlila islam, zamolio Poslanika s.a.w.s., da mu prouči dovu – ali ne dovu da bude bogat ili da ima mnogo djece ili da ima dug život i slično, već da mu prouči dovu da Allah dž.š., učini da njega i njegovu majku zavole ostali muslimani, i da on i njegova majka zavole ostale muslimane.Poslanik s.a.w.s., je proučio: "Gospodaru moj, učini omiljenim i dragim svim mu'minima, ovog roba Tvog tj. Ebu Hurejru, i njegovu majku, i omili im i dragim im učini sve mu'mine. Ebu Hurejre r.a., dalje nastavlja pa kaže: "Nije se rodio mu'min, koji će samo čuti za mene a nije me vidio a da me nije volio!" (Muslim, br.2491.)
Nakon ovoga nije se začudit ashabu koji dolazi Poslaniku s.a.w.s., tražeći od njega da ga uputi na djelo zbog kojeg će ga Allah dž.š., zavoljeti i zbog kojeg će ga ostali svijet zavoljeti. Poslanik s.a.w.s., je ovog ashaba uputio na sebeb i faktor stjecanja te ljubavi i tog poštivanja od strane Allaha dž.š., kao i od strane svijeta, rekavši: "Budi zahid/skroman, na dunjaluku – voljeće te Allah dž.š., i budi zahid/skroman, spram onoga što je u rukama ljudi – voljeće te ljudi!" (Sunen, Ibnu Madždže, br.4102.)
Iz ove predaje se da zaključiti da su ashabi insistirali na tome da budu prihvaćeni, cijenjeni i poštovani od strane ostalog svijeta i da ih ljudi iz njihovog okruženja vole, kao i na tome da Allah dž.š., bude razi i zadovoljan njima.
Ashabi nisu smatrali da raziluk Božiji i raziluk ljudi mora doći u koliziju i međusobnu konfrotaciju. Na zadovoljstvo i ljubav od strane ljudi su gledali kao na djelo koje Allah dž.š., voli i kojim je zadovoljan, tako da je raziluk Allaha dž.š., i zadovoljstvo Njegovo krajnji cilj kojem su hlepili kako ashabi tako i sve generacije dobrih muslimana nakon njih.
Poslanik s.a.w.s., se znao "umiljavati" pojedincima koji su bili slabog imana davajući im izvjesne poklone, pridobijajući njihova srca – a sve s ciljem njihova izbavljenja od džehennemske vatre. Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Ja ću dati nešto nekom čovjeku – a drugom koji će mi biti draži od njega, neću dati ništa, a sve iz bojazni da onaj prvi ne bude naglavačke bačen u džehennemsku vatru!" (Muttefekun 'alejh)
Poslanik s.a.w.s., je posebno insistirao na izgradnji mostova ljubavi, poštivanja i cijenjenja na relaciji između muslimanskih predstavnika, vođa, emira i imama i ostale muslimanske raje i opšteg svijeta, tražeći od svih njih da se međusobno poštuju, cijene i vole.
Poslanik s.a.w.s., je rekao: "Hoćete li da vas obavijestim o vašim najboljim i najgorim emirima/vođama? Vaši najbolji emiri/vođe su oni koje vi volite i koji vas vole, kojima učite dovu za tevfik i koji vama uče dovu za tevfik, a vaši najgori emiri/vođe su oni koje vi mrzite i koji vas mrze, i koje vi proklinjete i koji vas proklinju!" (Sunen Tirmizi, br.2264.)
Nema sumnje ni u to da ovo svojstvo islamskog ahlaka – ako ne bude iskreno i radi Allaha dž.š., može se pretvoriti u jednu vrstu licemjerja što ne smijemo nikada imati za cilj. Ako budemo voljeli druge ljude iskreno i u ime Allaha dž.š., Allah dž.š., će dati da se na takvu ljubav uzvrati poštivanjem i ljubavlju od ostalog svijeta, jer ćemo tek tada biti mi ti preko čijih ruku će sezati hajrati do ostalih ljudi.
Na svakom mu'minu je obaveza: "Da voli čovjeka ni zbog čega drugog već radi Allaha dž.š." (Buhari) – a ako se takva ljubav ostvari, ona će nam ukazivati na savršenost vjere kod nekog čovjeka: "Ko bude volio radi Allaha, i mrzio radi Allaha, i ko bude davao radi Allaha i zabranjivao radi Allaha – taj je upotpunio svoj iman!" (Sunen Ebu Davud)
Postoje brojne predaje od Poslanika s.a.w.s., koje povezuju iman i vjerovanje sa sifatima i svojstvima omiljenosti i cijenjenosti kod ostalih ljudi, a jedna od tih predaja je i ov:
"Nećete ući u džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto – ako ga budete praktikovali međusobno volit će te se? Širite i nazivajte jedni drugima selam!" (Sahihu Muslim)
Oni koji ne šire selam i koji ne nazivaju selam ostalim muslimanima ili pak ne odgovaraju na njihovo nazivanje selama – jedni su od onih koji među muslimanima šire mržnju ali u isto vrijeme su i jedni od mrskih i omraženih osoba, a na kraju može biti i da nisu uopšte vjernici – jer je Poslanik s.a.w.s., shodno ovom hadisu, rekao: "Ako bude imalo nazivanja selama imaće ljubavi a ako bude imalo ljubavi imaće i imana i vjere, a ako ne bude imalo selama neće imati ni ljubavi a ako ne bude imalo ljubavi neće imati ni imana niti vjere!"
Ovim hadisom, Poslanik s.a.w.s., nas je uputio na temelj među-muslimanske ljubavi koji je ujedno i jedan od temelja imana – a to je nazivanje selama, a nama su dobro poznati kroz istoriju oni koji su se na sve moguće načine borili da se selam ukine i da se muslimani međusobno ne pozdravljaju tim pozdravom!
Mu'az b. Džebel r.a., prenosi da je čuo Allahova Poslanika s.a.w.s., kako kaže slijedeće: "Oni koji se budu radi Mene voljeli biće na minberima od nura i svjetlosti, u društvu poslanika i šehida!" (Sunen Tirmizi, br.2390.)
Enes b. Malik r.a., prenosi da je neki čovjek došao Poslaniku s.a.w.s., pitajući ga: "Kada će Sudnji Dan? Poslanik s.a.w.s., ga upita: A šta si ti pripremio za na Sudnji Dan? Ovaj čovjek reče: Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku! Poslanik s.a.w.s., reče: Bićeš sa onima koji su ti dragi i koje budeš volio!" (Sahih Ibnu Huzejme, br.1796.) Enes r.a., dodade: Ničemu se nismo obradovali kao što smo se obradovali poslanikovim s.a.w.s., riječima: Čovjek će biti sa onim koga voli! Enes r.a., reče: Ja volim Poslanika s.a.w.s., i Ebu Bekra i Omera i ako nemam pri sebi djela koja su oni imali; nadam se društvu sa njima!" (Muttefekun 'alejh; Ebu Davud, br.5127.; el-Iman, Ibnu Mendeh, 1/439.)
Iz ovoga hadisa vidimo da će čovjek biti samo sa onima koje voli, a one koje ne voli neće biti sa njima, pa teško li se onda onima koji ne vole muslimane ili ih pak mrze a nadaju se da budu sa muslimanima sjutra u džennetu!
Od ključeva kojima se otvaraju tvrda i osora srca jeste čio i vedar susret ili doček uz trajan osmjeh na licu. Ashabi su opisivali Poslanika s.a.w.s., na sljedeći način: "Nisam vidio da se iko više smješio i osmjehivao ljudima od Poslanika s.a.w.s.!" (Sunen Tirmizi, br.3641.)
Ako je mogao čovjek kojem se sami Allah dž.š., 23 godine obraćao objavom - kur'anom i sunnetom, i koji se svakodnevno družio s melekom Džibrilom a.s., da bude komunikativan sa ljudima oko sebe i uvjek sa osmjehom na svome licu – šta bi onda trebali reći za one koji niti razgovaraju sa Allahom dž.š., niti im dolazi melek, niti sami za sebe znaju jesu li džennetlije ili džehennemlije – a toliku namrštenost i oholost primjećujemo na njihovim licima bivajući pošteđeni sunneta Poslanika s.a.w.s. - a to je samo jedan blagi i lijepi, ali iskreni, trajni i bratski osmjeh na licu pri susretu s nekim čovjekom a pogotovu ako je u pitanju musliman!
Od faktora koji proizvode ljubav i međusobno poštivanje jeste i ono što je Poslanik s.a.w.s., radio: "Kada bi prolazio pored djece – nazivao bi im selam!" (Kenzul-'Ummal, br.18497.)
"Poslanik s.a.w.s. - ako bi se neki čovjek usputio sa njime ne bi se rastao od njega sve dok ga ovaj ne ostavio, a ako bi se neko rukovao s njime Poslanik s.a.w.s., ne bi povlačio svoju ruku iz njegove sve dok sagovornik ne bi povukao svoju ruku. Ako bi neko od sagovornika zatražio od Poslanika s.a.w.s., da mu nešto šapne na uho Poslanik s.a.w.s., ne bi povlačio svoga uha sve dok čovjek ne bi završio s onim što je imao reći!" (Sahihul-Džami', br.4780.)
"Poslanik s.a.w.s., se starao o slabašnim muslimanima, posjećivao bi ih, obilazio bi njihove bolesne, i prisustvovao bi njihovim dženazama!"
"Poslanik s.a.w.s., nikada ni za šta ne bi rekao: Ne. Ako bi bio u stanju nešto učiniti, rekao bi: Da – a ako nije bio u stanju nešto učiniti ne bi rekao: Ne – već bi ćutao!"
Rezime:
- Spajati između onoga što Allah dž.š., voli i što ljudi vole – je šeri'atom propisana stvar.
- Nije sporno da te se ljudi po malo plaše i da te u isto vrijeme vole.
- Ashabi r.a., su bili oni koji su žudjeli za razilukom Allaha dž.š., ali su često puta Allahov raziluk tražili u raziluku ljudi oko njih: roditelja, rodbine, komšija...
- Određena vrsta umiljavanja je obavezna kako bi se pridobijala srca onih ljudi koji su slaboga imana kako bi ih spašavali džehennemske vatre.
- Kako se od opšte muslimanske raje traži da voli, poštuje i cijeni svoje emire i imame isto tako se i od muslimanski predstavnika traži da poštuju, cijene i vole obične muslimane.
- Ljubav ako nije iskrena i u ime Allaha dž.š. – pretvoriće se u licemjerstvo i munafikluk.
- Poslanik s.a.w.s., nas je podučio tome da postoji jaka veza između ljubavi i imana, pa ako ponestane ljubavi može ponestati i imana.
- Među-muslimansku ljubav ćemo širiti:
- nazivanjem selama
- ozarenošću i nasmijanošću lica
- lijepi susretom i dočekom
- druženjem sa slabima i siromašnima
- poniznošću spram ostalih muslimana i mu'mina.
Osnova svega je da budemo omiljeni i dragi Allahu dž.š., a ako nas On dž.š., zavoli – On će i učiniti da nas zavole i poštuju oni koji su na Zemlji.
Ako želiš da se tuđa srca otvore pred tobom nastoj svoje srce otvoriti pred Allahom dž.š., i nastoj svoje srce ispuniti Allahom dž.š., i ne dozvoli da tvoje srce obuzme išta drugo mimo Allaha dž.š..
Okiti se svojstvima koja urađaju ljubavlju i poštivanjem međ' ljudima, a ko ne bude u stanju okititi se ovim svojstvima, i ko ne bude u stanju otvarati i osvajati ljudska srca neće biti u stanju osvajati gradove niti zemlje! Ashabi su prije osvajanja Arabije, Persije, Iraka, Šama i Egipta naučili kako da osvajaju ljudska srca, pa ako mislimo se pozivati na Poslanika s.a.w.s., i ashabe onda ih i slijedimo u njihovim postupcima!
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Često posežemo za udarcima jer ne znamo šta drugo učiniti u napadima bijesa. Ispadi bijesa znak su da roditelj ne zna šta radi, da je tako frustriran da ne može jasno razmišljati i (ili) da roditelj ima problema sa kontrolisanjem bijesa i svog ponašanja. Pa kako će onda podučiti dijete ispravnom ponašanju?! Djeca najviše, pogotovo mlađe dobi, uče oponašanjem. Mi smo mu primjer rješenja za životne probleme. Kako se mi nosimo sa frustracijama i kako reagujemo na njih ostavlja dubok uticaj na našu djecu. Iako vjerski dozvoljeno, ali ne i preporučeno, udaranje kao oblik kažnjavanja treba da bude zadnja opcija, kada ništa drugo ne upali, i svakako ne treba da bude odgovor u afektu nego dobro promišljena i kontrolisana kazna. Udaranje odnosno fizičko kažnjavanje ostavlja duboke psihičke posljedice na dijete (nažalost nekad i fizičke pa govorimo o zlostavljanju a ne o kažnjavanju) pa bi prije nego pristupimo takvom vidu odgoja trebali da dobro razmislimo. Ja navodim samo neke razloge zašto ne udariti dijete, zašto je bolje potražiti alternativu: 1. Udarcima dijete učite udarati: djeca vole oponašati, pogoto ljude koje vole i poštuju. Doživljavaju kao ispravno sve što oni čine. Trebamo uvijek imati na umu da mi odgajamo nečijeg supruga ili ženu, oca ili majku. Iste disciplinske mjere koje mi provodimo s njima i oni će, u većini slučajeva, provoditi na svojoj djeci i bližnjima. Istraživanja su pokazala da djeca iz porodica u kojima se udaralo koriste agresiju za rješavanje sukoba kad odrastu. 2. Udarcima se umanjuje djetetova vrijednost: da bi se dijete dobro ponašalo ono se mora i osjećati dobro. Djetetova slika o sebi počiva na tome kako smatra da ga drugi, uz roditelje, doživljavaju. Batine zbog razbijene čaše izraz su naše ljutnje a dijete to shvata kao poruku:"Mama je ljuta na mene, Čaša je vrijednija od mene." Dijete uči ali ne ono što vi mislite. Ono uči da zaslužuje batine jer je loše. A loše dijete se i ponaša loše pa nas to tjera u začarani krug. 3. Udarcima se umanjuje roditeljska vrijednost: roditelji koji kontroliraju djecu udarcima ili ih na druge načine zlostavljaju često se i sami osjećaju manje vrijednima jer u dubini duše nisu zadovoljni načinom sprovođenja discipline. Osjećaju se bespomoćni. Česrto će udariti dijete iz očlaja jer ne znaju šta bi drugo učinili, no osjećaju se još bespomoćnijima kad primjete da to nema učinka. Udaranjem sedobiva bitka, ali ne i rat. Biti osoba sa autoritetom znači da vam se vjeruje i da vas se poštuje, a ne da se od vas strahuje. Trajni autoritet se ne može temeljiti na strahu. Poslanikov sunnet nam je i više nego dobar primjer za to. 4.Udarci mogu dovesti do zlostavljanja: kažnjavanje se može pojačati. Opasnost fizičkog kažnjavanja je prije svega u tome što vam se može učiniti da je vrijeme za jače oružje: dlan posne šaka, šiba postane kaiš, smotuljak novina postane drvena kašika... Ono što je počelo kao bezazleno pretvara se ,često, u zlostavljanje djeteta. Roditelji koji su programirani da "lupaju po guzi" počinju prelaziti na jače kazne. Prije svega zato što nisu naučili alternativna rješenja. 5. Udarci ne popravljaju ponašanje: puno puta smo čuli: "Što ga više udaram a on sve gori!" Znači, udaranjem se dječije ponašanje ne popravlja, nego pogoršava. Osnova za promicanje dobrog ponašanja je da dijete koje se osjeća dobro i prema kojem se postupa dobro i samo će se ponašati dobro. Udaranje potkopava taj princim. Dijete koje dobije batine osjeća se loše i to pokazuje svojim ponašanjem. Više batina = lošije ponašanje. Mi želimo da dijete zna da je napravilo loše (a ne da je ono loše), da mu bude žao zbog toga ali da i dalje vjeruje da je osoba koja vrijedi. 6. Udarci ne proizlaze iz sunneta: ne koristite sunnet i hadis o tjeranju djeteta na namaz pa makar i udaranjem kao izgovor. Hadis se odnosi na namaz a ne na svakodnevne životne situacije. Osim toga, da li ste igdje pročitali da je Poslanik, salallahu alejhi we selem, udario dijete!? Nije!!! Koristi je sve druge odgojne metode da bi odgojio, i preodgojio, najbolji narod na svijetu - svoje ashabe. Slijedimo Poslanikov, salallahu alejhi we selem, sunnet!!! 7. Udarci potiču ljutnju: i kod djece i kod roditelja. Djeca doživljavaju fizičku kaznu kao nepravdu. Vjerovatnije je da će se pobuniti protiv udaranja nego protiv neke druge tehnike odgoja. Zbog osjećaja nepravde dolazi do razvoja osjećaja poniženja. Kad kazna ponizi djecu ona se ili povuku ili pobune. Dok se može činiti da se dijete boji ponoviti ponašanje zbog udaranja, vjerovatnije je da se zapravo boji onog koji udara. Najbolji način da se suzdržimo od impulsa udaranja je da u sebe ugradimo dva uvjerenja:1.nećemo udarati djecu 2. disciplinirat ćemo ih 8. Udarci prizivaju ružna osjećanja: ljudi se prisjećaju traumatičnih događaja više nego ugodnih. Udarci ostavljaju utisak i na tijelo i na dušu. Neugodno sjećanje na udarce može blokirati ugodna sjećanja. 9. Udarci imaju loše dugoročne posljedice: istraživanja su pokazala da udaranje može ostaviti dubblje i dugotrajnjije ožiljke od bridećeg crvenila na guzi. Istraživanja su pokazala da djeca koja su fizički kažnjavana/zlostavljana, postaju manje društvena, fizičko nasilje postaje za njih prihvačena norma kada postanu tinejdžeri, pokazuju više psihičkih smetnji, slabije napreduju u školi, često udaraju svoje potomke i bračne drugove, itd. Dokazi protiv udaraca preovladavaju. Stotine istraživanja dovela su do zaključaka: -što se dijete više fizički kažnjava, postat će agresivnije -što se djecu više udara veća je vjerovatnoća da će i ona udarati svoju kad jednom postanu roditelji, a agresiju mogu prenijeti i na bračne drugove -udarci siju sjeme kasnijeg nasilnog ponašanja -udarci nisu učinkoviti 10. Udarci nisu učinkoviti: udaranje nema dobar učinak ni na dušu ni na tijelo, ni na dijete ni na roditelja a ni na društvo. Udaranje ne promiče lijepo ponašanje, stvara udaljenost između djece i roditelja i pridonosi nasilju u društvu. Ako udaranje nije način, trebamo tražiti alternative. Probajte u mnogobrojnim knjigama koje se nude na tržištu naći rješenje, naučite nove načine discipliniranja djeteta i razmislite malo bolje o sunnetu i prije svega o Kur'anskim porukama. Zaista, razgovor, razgovor i sve ostalo dolaze prije batine. Molim Allaha dž.š. da nam pomogne u teškom zadatku odgajanja ummeta i da nas uputi na pravi put, i na djela s kojima će biti zadovoljan i od kojih ćemo imati koristi i na dunjaluku i na ahiretu. Amin!!! Umu Imran 
Sveti Nikola (Nikolas) potiče iz ranog kršćanstva i nastao je po liku sveštenika Nikolasa koji je u 4. vijeku živio na teritoriji današnje Turske. Njegova najpoznatija dobra djela vezana su za davanje novca siromašnima, a prije svega snabdijevanje siromašnih djevojaka mirazom, kako bi mogle da se udaju. 
