Uzvišeni Allah kaže (prijevodu značenja):
"I Gospodar njihov im se odaziva: 'Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu, ni ženi - vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko rđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašće, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. - A u Allaha je nagrada najljepša." (Ali Imran, 195) Želim vam prenijeti priču o bratu i sestri koji su mrzili neprijatelja i voljeli Allaha i Njegova Poslanika, sallAllahu 'alejhi we sellem, koji su postigli šehadet tokom mjeseca ramazana, sa četiri dana razlike.
Čitatelj bi mogao pretpostaviti da je to još jedna priča o drevnim muslimanima. Ali ne, ova nevjerovatna priča je o našim savremenicima i sunarodnjacima - bratu Muhammedu (Abu Ubejd) i sestri Zejneb (Asijat).
Septembra 12. 2009. godine, kafiri i otpadnici su objavili da su ubili četiri "militanta" u Mahačkali, uključujući Bagaudina Kemaludinova, nećaka islamskog alima, Begaudina Muhammeda. Među ubijenim je bila jedna žena - kao što su banditi1 izvijestili da je to bila žena od jednog od ubijenih "militanata".
Ali u stvari, nije se radilo o "nećaku ideologa vehabizma" ili "militantima", već su ubijeni nenaoružani i nevini ljudi. Prema komšijama koji su bili svjedoci ove akcije u cjelosti, jedan od momaka je iskočio iz stana uzvikujući: "Ne pucajte, mi smo nenaoružani!", i odmah je bio izrešetan. Žena koja je postala šehidom, inšaAllah, je bila udovica Resula Makšaripova, Zejneb (Asijat).
Po svemu sudeći, ona je pogođena u nogu a njena glava je bila toliko smrskana da ju je njena majka mogla identifikovati samo pomoću zlatne krune i ožiljka. Očigledno je ranjena žena dokrajčena "herojski" (kontra) teroristički, koristeći kundak kalašnjikova (Allah ih kaznio na ovom svijetu i na Ahiretu).
Kada je Zejnebina majka došla u mrtvačnicu, pronašla je suze na licima šehida. Majka je uzela ruku Zejnebe i osjetila stisak ruke njene kćerke. Allahu ekber! Ona o ovome govori sa blistavim osmijehom na licu: kćerka joj je prilično često činila da'wu2 i objašnjavala da su šehidi živi. Posljednji trenutak da'we Zejneb je napravila nakon smrti. Da Allah učini sastanak sa tvojim mužem, a našim bratom Resulom Makašaripovom, radosnim!
Zejnebin brat nije mnogo kasnio za svojom sestrom - samo četiri dana, a to se sve desilo zadnjih deset dana ramazana. Kao pripadnik mobilne grupe mudžahida, 16. septembra 2009. (27. ramazan), on je dobrovoljno ostao da pokriva pregrupisavanje braće, tokom brobe sa nevjernicima na planini Tarki-Tau i postigao šehadet (inšaAllah).
Muhammed, kao i drugi šehidi Kavkaskog Emirata (Allah im oprostio) su ispunili obavezu od Gospodara (džihad, op.prev.). Allah vas nagradio Džennetul-Firdewsom3 i dao da pijete sa izvora Kewser! Mogli ste živjeti lagodan život, zarađivati novac u nekim prestižnim firmama, poznavati tečno pet jezika i biti certifikovani Mikrosoftov programer, ali ste odlučili da zaradite Džennet, prostran koliko nebesa i zemlja.
Vidimo se "u džennetskim bašćama i pored rijeka, na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga." (Kur'an, El-Kamer, 54-55)
Kada bi bilo više takvih ljudi u našem ummetu, koji bi uvijek iznova oživljavali život i praksu ashaba Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, mi ne bi mogli biti pobijeđeni od ruku Allahovih neprijatelja.
Pobjeda ili Džennet!
Izvor: http://kavkaz.media.over-blog.net
